Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Konradinovi roditelji su bili Konrad I, kralj Sicilije, Njemačke i Jeruzalema, i Elizabeta od Bavarske. Kao dvogodišnjak je naslijedio od oca krune Sicilije i Jeruzalema. Odrastao je na dvoru svog daidže, bavarskog vojvode Ludovika II, zajedno s tri godine starijim badenskim vojvodom Fridrikom I. Njegovim kraljevinama su u njegovo ime upravljali regenti. Na Siciliji je regent bio vanbračni polubrat njegovog oca, Manfred, koji je razvijao planove da uzurpira krunu.
O Konradinovom izgledu i karakteru se malo zna, osim da je bio "lijep kao Abesalom" i da je "dobro govorio latinski". Iako je njegov otac skrbništvo nad njim povjerio Crkvi, papa Inocent IV je mrzio Konradina jednako kao i njegovog oca i djeda, cara Fridrika II. Inocentov nasljednik, papa Aleksandar IV, postupao je jednako s Konradinom. Njegove zemlje u Njemačkoj nudio je kastiljskom kralju Alfonsu X i zabranio je biranje Konradina za kralja Njemačke.
Gubitak Sicilije
Godine 1258. amidža Manfred ga je zbacio sa sicilijanskog prijestolja i okrunio se kao kralj Sicilije, pod izgovorom da je do njega došla vijest o Konradinovoj smrti. Konradin je preuzeo upravu nad Švabijom 1262, te je proveo neko vrijeme u svoom vojvodstvu. Godine 1266. anžuvinski grof Karlo I je, na poziv pape Klementa IV, porazio i ubio Manfreda, te se okrunio za kralja Sicilije. I Gvelfi i Gibelini su poslali Konradinu poziv da dođe u Siciliju i oslobodi je od anžuvinskog grofa. Rimski senator Henrik Kastiljski ponudio mu je podršku Rima. Konradin je prešao Alpe i u Veroni izdao manifest kojim je ponovo položio pravo na krunu Sicilije.
Bitka za Siciliju
Pogubljenje kralja Konradina
Bez obzira na gubitak podrške daidže Ludovika i ostalih saputnika koji su se vratili u Njemačku, prijetnji Klementa IV i nedostatka novca, činilo se da će Konradin ostvariti svoj cilj. Njegove su se pristalice, među kojima je bio i kastiljski infant Henrik, okupljale širom Italije i proglasile ga kraljem Sicilije. Rim je entuzijastično primio njegovu vojsku, a kralju su dobrodošlicu poželjeli i u Paviji, Pisi i Sieni. U septembru 1267. godine se u sicilijanski grad Sciacca iskrcala kastiljska flota, predvođena kastiljskim infantom Fridrikom, uz veliki broj vitezova iz Pise i kastiljskih vitezova iz Tunisa. Većina ostrva je bila u pobuni protiv anžuvinskog grofa Karla kojem su samo Palermo i Messina ostale vjerne. Pobuna se proširila na Kalabriju i Apuliju. U novembru iste godine papa ga je ekskomunicirao, ali su Konradinove flote ipak pobijedile Karlove. U julu 1268. Konradin je i sam ušao u Rim.
Pošto je skupio još pristalica, marširao je prema Luceri kako bi se pridružio arapskoj vojsci koja je ondje bila stacionirana još od vladavine njegovog djeda. Dana 23. augusta 1268. Konradinova vojska, sastavljena od Italijana, Španaca, Arapa i Nijemaca, sukobila se s Karlovom francuskom vojskom na brdovitom predjelu Tagliacozzo u središnjoj Italiji. Konradinova vojska je bila u prednosti u početku, ali je nakon gotovo pobjedonosnog trenutka i niza grešaka poražena od strane Karlove vojske. Konradin je uspio pobjeći s bojnog polja i stigao je do Rima, kojeg je po savjetu napustio zaputivši se u Asturu u pokušaju da zaplovi prema Siciliji. Međutim, Karlo ga je tu 8. septembra zarobio zajedno s njegovim nerazdvojnim prijateljem, badenskim vojvodom.
Suđeno mu je kao izdajniku. Dana 29. oktobra 1268. šesnaestogodišnji Konradin i devetnaestogodišnji Fridrik javno su pogubljeni. Njihovi egzekutori se nisu potrudili dostojno ih sahraniti. Posmrtni ostaci Konradina i Fridrika su kasnije, na molbu Konradinove majke, sahranjeni u crkvi Santa Maria del Carmine koju je osnovala.
Konradin je bio posljednji član dinastije Hohenstaufen koju je njegova smrt osudila na izumiranje. Kako je Konradin bio posljednji potomak svoje pranane, jeruzalemske kraljice Marije, u Jeruzalemu je nakon njegove smrti izbio sukob oko krune koji je okončan u korist budućeg kiparskog kralja Huge III.
