Klizište je termin za stjenovitu ili rastresitu stijensku masu odvojenu od podloge koja pod utjecajem gravitacije klizi niz padinu^[1]. Klizište ne mora da se kreće po jasno definiranoj površini (klizna površina) i tada se sredina po kojoj se odvija kretanje tijela klizišta naziva "klizna zona". Klizište je jedan od geomorfoloških oblika koluvijalnog procesa i geodinamički proces u inženjerskoj geologiji.

Klizište se može odvijati veoma različitim brzinama, od najsporijih kada se kretanje tla ne primjećuje, do veoma brzog kada je moguć nastanak velikih šteta i mogu biti ugroženi životi ljudi.

U starijoj literaturi za klizište se često koristio i izraz "urvina", koja se u suštini odnosi na pojavu odrona a ne klizišta.

Klizišta su odraz neravnoteže (nestabilnosti) u tlu. Kao što svako tijelo teži da iz stanja labilne ravnoteže pređe u stanje stabilne ravnoteže, tako i klizište klizanjem naniže teži zauzeti ravnotežni položaj odnosno da pređe u stanje stabilne ravnoteže. Uslovi za nastanak i razvoj klizišta su:

• geološki (povoljan litološki sastav, slojevitost, stepen litifikacije, pukotine)
• geomorfološki (nagib padine, dužina površine klizanja)
• hidrogeološki (nivo i režim podzemnih voda)
• klimatski i meteorološki (količina padavina, naglo topljenje snijega)
• vegetacioni
• antropogeni utjecaji (zasijecanje nožice padine pri građevinskim radovima, natapanje zemljišta otpadnim vodama, nasipanje materijala na padinama, sječa šuma)
• drugi utjecaji (zemljotres, podlokavanje nožice klizišta, utjecaj promjene nivoa akumulacije, vibracije usljed saobraćaja i dr.)

Elementi klizišta su:

• Ožiljci - markantna skokovita obilježja
  • Čeoni
  • Bočni
  • Sekundarni
• Klizna površina - površina po kojoj se odvija kretanje tijela klizišta
• Tijelo - pokrenuti materijal
• Uvala - udubljenje pri vrhu klizišta
• Trbuh (ispupčenje) - brežuljkaste pojave na tijelu klizišta
• Nožica - najniži dio
• Pukotine - obično tenzione pri vrhu klizišta

Klizište može imati sve elemente jasno definirane i kao takve prepoznatljive na terenu ili neki od elemenata mogu biti nepotpuno izraženi i/ili dijelom zamaskirani (npr. preoravanjem njiva). Samo tijelo klizišta odlikuje se raznim mikroreljefnim oblicima i pojavama kao što su: ispupčenja i ovalne depresije često ispunjene vodom, talasi, terasasta zaravnjenja, pukotine izdizanja, smicanja (stepeničasta) uleganja i dr.

Različita priroda i izuzetna složenost procesa, te raznovrsni oblici kretanja i veliki broj drugih činilaca koji utiču na nastanak i mehanizam klizišta uslovili su nastanak velikog broja klasifikacija i podjela.

1. Podjela prema dubini klizne površine - Prema dubini klizne površine klizišta se dijele na:
   1. povšinska (<1m)
   2. plitka (1-5m)
   3. duboka (5-20m)
   4. vrlo duboka (>20m)
2. Podjela prema količini pokrenute mase - Prema količini pokrenute (klizeće) mase klizišta se dijele na:
   1. mala (do nekoliko hiljada m³)
   2. srednja (do nekoliko desetina hiljada m³)
   3. velika (do nekoliko stotina hiljada m³)
   4. vrlo velika (do nekoliko miliona m³)
3. Podjela prema mjestu nastanka na padini - Prema mjestu i uzroku nastanka klizišta se dijele na:
   1. delapsivna - klizište nastaje u nožici padine usljed podsijecanja i razvija se (naviše) uz padinu
   2. detruzivna - klizište nastaje u višim dijelovima padine, vrši pritisak na niže slojeve opterećujući ih i razvija se naniže
4. Podjela prema vremenu nastanka - Prema vremenu nastanka klizišta se dijele na:
   1. primarna - na terenima koji nisu ranije bili zahvaćeni klizištima
   2. sekundarna - u okviru terena koji je ranije bio zahvaćen klizanjem.
5. Podjela prema strukturi i sastavu padine - Prema strukturi i sastavu padine klizišta se dijele na:
   1. asekventna - u jednorodnim i neslojevitim stijenama
   2. konsekventna - pojava klizanja je predisponirana nagibom slojeva ili sistema pukotina prema nagibu padine
   3. insekventna - klizna ravan presijeca slojeve različitog sastava bez obzira na predisponiranost u sklopu terena.
6. Podjela prema strukturi i veličini - Prema strukturi i veličini klizišta mogu biti:
   1. klizišta smjese čvrstih stijena
   2. klizajući blokovi
   3. klizni potoci
   4. površinska tečenja male dubine pod utjecajem padavina i podzemnih voda
   5. površinsko tečenje male dubine pod utjecajem samo atmosferskih padavina
   6. manja otkidanja po zahvatu i dubini - blago zatalasane površine padina
7. Podjela prema mehanizmu
   1. klizanje
   2. tečenje
   3. složeno kretanje
8. Podjela prema obliku klizne površine, reljefu i načinu kretanja - Prema obliku klizne površine, reljefu i načinu kretanja postoje sljedeći tipovi klizišta:
   1. Slojna
   2. Višeslojna
   3. Rotaciona
   4. Stepeničasta (kaskadna)
   5. Blokovska
   6. Potočasta
9. Po mjestu pojavljivanja
   1. nadvodna
   2. podvodna klizišta

Najvažnije je otklanjanje nakupljene vode. Pored toga imaju i mjere prevencije:

• Blokada s balvanima ^[2]
• Drenaža za odvod vode iz zemlje, koja se postavlja u dubinu ili na površinu. U istu svrhu služe i kanali.^[3]

• Kratotrajna stabilizacija se postiže uz pomoć tzv. ježeva (barikade).^[3]
• Kod manjih odrona su dovoljni i zečji nasipi od vreća pijeska.
• Površine koje su i dalje pod kišom prekrivaju se s vodootpornim ceradama, PVC folijom itd. da bi se spriječilo dalje natapanje tla.

• Zaštitni zidovi, (armirani beton) koji mogu služiti i protiv snježnih lavina.^[2]
• Pošumljavanje pruža dugoročnu zaštitu jer korijenje drveća stabilizuje tlo.^[2]
• Smanjenje nagiba putem sanacije terena ^[3]

• Geologija
• Poplave u BiH 2014

Commons ima datoteke na temu: Klizište