John Surtees (11. februar1934. Tatsfield, Velika Britanija) je bivši britanski Grand Prix vozač i prvak Formule 1. Četvorostruki je Grand Prix pobjednik u klasi motocikala od 500 cm3 i trostruki u klasi od 350 cm3. Jedina je osoba u historiji koja je osvojila svjetsko prvenstvo vozeći i na dva i na četiri točka.
Motociklistička karijera
John Surtees je sin južnolondonskog trgovca motociklima.[1] Svoj prvi profesionalni nastup je imao sa očevom prikolicom gdje je i pobijedio. Međutim, kada je službeno osoblje vidjelo njegovu životnu dob, Surtees je diskvalifikovan.[1] 1950. godine, u dobi od 16 godina, odlazi da radi u fabriku motocikla Vincent kao pripravnik.[1][2] Svoj prvi naslov osvaja iste godine kada vozeći Norton pobjeđuje na kružnoj stazi Thruxton.[1]
Od sezone 1952. vozi za ekipu Norton u kategoriji motocikla od 500 cm3. 1956. godine u svojoj prvoj sezoni za tim MV Agusta osvaja prvenstvo u klasi od 500 cm3,[3] dok u slabijoj klasi od 350 cm3, u kojoj se takođe takmiči osvaja 4. mjesto.
U narednim godinama svoju uspješnu motociklističku karijeru upotpunjuje osvajanjem još tri prvanstva u klasi od 500 cm3 (1958., 1959. i 1960.) i 3 titule u klasi od 350 cm3 (1958., 1959. i 1960.) U sezoni 1955. takmičio se i u klasi 250 cm3 gdje osvaja 7. mjesto sa osvojenih 8 bodova i pobijedivši u jednoj utrci.
U sezonama: 1958., 1959. i 1960., od ukupno 39 utrka osvoja njih 32 i postaje prvi čovjek koji je osvojio seniorsku TT titulu na takmičenju Isle of Man TT tri godine zaredom.[3][4]
Karijera u Formuli 1
John Surtees (lijevo) i Mauro Forghieri 1965. godine
1960. godine, u dobi od 26 godina, Surtees u potpunosti prekida motociklističku karijeru i prelazi u automobilističko takmičenje. Debituje iste godine za Formula 1 tim Lotus na utrci za VN Monaca, voženoj na stazi u Monte Carlu. Zesonu završava na 14. mjestu sa tek jednim plasmanom i to 2. mjestom na utrci za VN Velike Britanije. U slijedeće dvije sezone nastupa za tim Yeoman Credit Racing Team i vozi bolide Cooper T53, Lola MK4 iLola MK4A. 1963. godine prelazi u tim Scuderia Ferrari za koju 1964. godine osvaja prvenstvo Formule 1.[2][5]
25. septembra 1965. godine, Surtees je zadobio po život opasne povrede na Mosport Circuit-ovoj stazi u Ontariju (Kanada) dok je trenirao sa svojim bolidom Lola T70. A.J. Baime u svojoj knjizi Go Like Hell kaže kako je Surtees izašao iz nesreće sa tijelom čija je jedna strana bila kraća od druge za oko 10 cm. U slijedećoj sezoni 1966., u kojoj su uvedeni novi 3-litarski motori, Surtees osvaja 2. mjesto na kraju sezone, sa 2 pobjede i 2 podija skupivši ukupno 28 bodova. Narednih sezona vozi za različite timove između ostalih i za tim Honda Racing ali ostvaruje sve lošije rezultate. Aktivnu vozačku karijeru završava 1972. godine u timu Team Surtees ne osvojivši niti jedan bod.
1970. godine Surtees je osnovao i vlastitu ekipu koja se 9 godina takmičila u Formuli 5000, Formuli 2 i Formuli 1.[2] Najveći uspjeh njegova ekipa je ostvarila 1972. godine kada je vozač Mike Hailwood osvojio evropsko prvenstvo Formule 2.[6] Ekipa je raspuštena krajem 1978. godine.
Reference
^ abcdNoyes, Dennis; Scott, Michael (1999), Motocourse: 50 Years Of Moto Grand Prix, Hazleton Publishing Ltd, ISBN1-874557-83-7
