Hepatoćelijski karcinom

Hepatoćelijski karcinom
(Jetrenoćelijski rak)
(Hepatom)
Hepatoćelijski karcinom kod osobe koja je imala hepatitis C (autopsijski uzorak)
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10C22.0
ICD-9155
ICD-O:M8170/3
MedlinePlus000280
eMedicinemed/787
MeSHD006528

Hepatoćelijski karcinom (HCC) je najčešći tip primarnog karcinoma jetre kod odraslih i još je najčešći uzrok smrti kod ljudi sa cirozom.[1] HCC je treći vodeći uzrok smrti od raka u svijetu.[2]

Javlja se u okruženju hronične upale jetre i najbliže je povezan s hroničnom virusnom infekcijom hepatitisa (hepatitis B ili C) ili izlaganjem toksinima kao što je alkohol, aflatoksin ili pirolizidinski alkaloidi. Određene bolesti, kao što su hemohromatoza i nedostatak afa 1-antitripsina, značajno povećavaju rizik od razvoja HCC. Metabolički sindrom i NASH također se sve više prepoznaju kao faktori rizika za HCC.[3]

Znakovi i simptomi

Većina slučajeva HCC javlja se kod ljudi koji već imaju znakove i simptome hronične bolesti jetre. Mogu se manifestirati ili sa pogoršanjem simptoma ili mogu biti bez simptoma u vrijeme otkrivanja raka. HCC se može pokazati nespecifičnim simptomima, kao što su bol u trbuhu, mučnina, povraćanje ili osjećaj umora.[4] Neki simptomi koji su više povezani sa oboljenjem jetre uključuju žutu kožu (također nazvana žutica), oticanje abdomena zbog tečnost u trbušnoj šupljini, lahke modrice od abnormalnosti zgrušavanja krvi, gubitak apetita, nenamjeran gubitak težine, bol u trbuhu, mučnina, povraćanje ili osjećaj umora.[4]

Patogeneza

Hepatoćelijski rak, kao i svaki drugi karcinom, nastaje kada epigenetiičke izmjene i mutacije koje utiču na ćelijske mehanizme uzrokuju da se ćelija replicira većom brzinom i/ili rezultiraju izbegavanjem ćelijskih apoptoza.[5]

Konkretno, hronične infekcije, kao što su hepatitis B i/ili C mogu pomoći u razvoju hepatoćelijskog karcinoma, tako što uzastopno uzrokuju da imunski sistem napada ćelije jetre, od kojih su neke zaraženi virusom, a drugi su samo slučajni saputnici.[6] Aktivirane upalne ćelije imunskog sistema oslobađaju slobodne radikale, kao što su reaktivne vrste kisika i reaktivne vrste dušikovog oksida, koje mogu uzrokovati oštećenje DNK i dovesti do kancerogenih genskih mutacija.[7] Reaktivne vrste kisika također uzrokuju epigenetičke promjene na mjestima popravka DNK.[8]

Iako ovaj stalni ciklus oštećenja praćen popravkom može dovesti do grešaka tokom popravljanja, što dovodi do kancerogeneze, ova hipoteza je sada primjenjivija na hepatitis C. Hronični hepatitis C uzrokuje HCC u stadiju ciroze. U hroničnom hepatitisu B, međutim, integracija virusnog genoma u inficirane ćelije može direktno inducirati neciroznu jetru da razvije HCC. Alternativno, ponovljena konzumacija velikih količina etanola može imati sličan efekt. Toksin aflatoksin određenih vrsta gljivica roda Aspergillus kancerogen je i pomaže kancerogenezu hepatoćelijskog karcinoma, nakupljanjem u jetri. Kombinovana visoka prevalencija stopa aflatoksina i hepatitisa B u okruženjima kao što su Kina i Zapadna Afrika dovela je do relativno visokih stopa ovog karcinoma u ovim regijama. Drugi virusni hepatitisi kao što je hepatitis A nemaju potencijal da postanu hronična infekcija, pa stoga nisu povezani sa HCC.[9]

Dijagnoza

Metodi dijagnoze kod HCC-a evoluirale su sa poboljšanjem medicinskog snimanja. Procjena i asimptomskih pacijenata i onih sa simptomima bolesti jetre uključuje analizu krvi i procjenu slike. Iako je historijski, da bi se dokazala dijagnoza, bila potrebna biopsija tumora, nalazi snimanja (posebno MRI) mogu biti dovoljno uvjerljivi da izbjegnu histopatološku potvrdu.[9]

Patologija

Mikrografija hepatoćelijskog karcinoma; biopsija jetre, trihromna boja.

Makroskopski, rak jetre izgleda kao čvorićni (nodulni) ili infiltrativni tumor. Nodulni tip može biti usamljen (velika masa) ili multipli (kada se razvije kao komplikacija ciroze). Tumorski čvorići su okrugli do ovalni, sivi ili zeleni (ako tumor proizvodi žuč), dobro ograničeni, ali nisu inkapsulirani. Difuzni tip je slabo omeđen i infiltrira portne ili jetrene vene (rijetko).[9]

Mikroskopski, četiri arhitektonska i citološka tipa (obrasca) hepatoćelijskog karcinoma su: fibrolamelni, pseudožljezdani (adenoid), pleomorfni (gigantske ćelije) i prozirnoćelijski. U dobro diferenciranim oblicima, tumorske ćelije nalikuju hepatocitima, formiraju trabekule, vrpce i gnijezda i u citoplazmi mogu sadržavati žučni pigment. U slabo diferenciranim oblicima, maligne epitelne ćelije su diskohezivne, pleomorfne, anaplazijske i gigantske. Tumor ima oskudnu stromu i centralnu nekrozu zbog slabe vaskularizacije.[10] Također je opisdan i peti oblik – limfoepiteliomoliki hepatocćelijski karcinom.[11][12]

  • Dobrodiferencirani HCC
    Dobrodiferencirani HCC
  • Umjereno diferencirani HCC.
    Umjereno diferencirani HCC.
  • Slabo diferencirani HCC
    Slabo diferencirani HCC

Stepenovanje

BCLC sistem stepenovanja

Na prognozu HCC-a utječe stepenovanje tumora i funkcija jetre na stadije, zbog posljedica ciroze jetre.[13]

Dostupne su brojne klasifikacije stadija za HCC; međutim, zbog jedinstvene prirode karcinoma da u potpunosti obuhvati sve karakteristike koje utiču na kategorizaciju HCC-a, sistem klasifikacije treba da uključi veličinu i broj tumora, prisustvo vaskularne invazije i vanjetrenog širenja, funkciju jetre (nivoe serumskog bilirubina i albumin, prisustvo peritoneumske tečnosti i portne hipertenzije) i opće zdravstveno stanje pacijenta (definisano ECOG klasifikacijom i prisustvom simptoma).[13]

Od svih dostupnih sistema klasifikacije stadija, klasifikacija Klinike u Barceloni obuhvata sva gore navedena obilježja . Ova klasifikacija stadija može se koristiti za izbor ljudi za liječenje.[14]

Klasifikacija barcelonske Klinike za kancer jetre [15][16][17]
Stadij Opis Child-Pughova klasa ECOG status performansi
0 (Vrlo ran stadij) Pojedinačni čvorići, < 3 cm A 0
A (Rani stadij) 1–3 Čvorića, svi < 3 cm A ili B
B (Intermedijarni stadij) Multičvorićni tumor
C (Uznapredovali stadij) Invazija portnih sudova i vanjetreno širenje 1 ili 2
D (Terminalni stadij) Teško oštećenje jetre C 3 ili 4

Važne karakteristike koje usmjeravaju tretman uključuju:

  • veličina
  • širenje (stadij)
  • zahvaćenost krvnih sudova jetre
  • prisustvo tumorske kapsule
  • prisustvo vanjetrenih metastaza
  • prisustvo čvorićnih kvržica
  • prokrvljenost tumora

Najbolji metod snimanja za otkrivanje prisustva tumorske kapsule je magnetna rezonansa.

Najčešća mjesta metastaza su pluća, trbušni limfni čvorovi i kost.[18]

Liječenje

Liječenje jetrenoćelijskog karcinoma ovisi o stadiju bolesti, vjerovatnoći da će osoba tolerirati operaciju i dostupnosti transplantacije jetre:

  1. Namjera liječenja: za ograničenu bolest, kada je rak ograničen na jedno ili više područja unutar jetre, može biti ljekovito hirurško uklanjanje malignih ćelija. To se može postići resekcijom zahvaćenog dijela jetre (djelomična hepatektomija) ili u nekim slučajevima ortotopskom transplantacijom cijelog organa jetre.
  2. Namjera "premošćivanja": za ograničenu bolest koja se kvalifikuje za potencijalnu transplantaciju jetre, osoba može biti podvrgnuta ciljanom liječenju nekih ili svih poznatih tumora, dok čeka da organ donora postane dostupan.[19]
  3. Namjera "smanjivanja": za umjereno uznapredovalu bolest koja se nije proširila izvan jetre, ali je previše uznapredovala da bi se kvalifikovala za liječenje. Osoba se može liječiti ciljanim terapijama kako bi se smanjila veličina ili broj aktivnih tumora, s ciljem da se nakon ovog tretmana ponovo kvalifikuje za transplantaciju jetre.[19]
  4. Palijativna namjera (umirujuća polumjera): za uznapredovalu bolest, uključujući širenje raka izvan jetre ili kod osoba koje možda ne podnose operaciju, liječenje namijenjeno smanjenju simptoma bolesti i maksimiziranju trajanja preživljavanja.

Loko-regionalna terapija (također se naziva terapija usmjerena na jetru) odnosi se na bilo koju od nekoliko minimalno invazivnih tehnika liječenja za fokusiranje na HCC unutar jetre. Ove procedure su alternative operaciji i mogu se razmotriti u kombinaciji s drugim strategijama, kao što je kasnija transplantacija jetre.[20]

Prognoza

Uobičajeni ishod je loš jer se samo 10–20% hepatoćelijskih karcinoma može u potpunosti ukloniti operacijom. Ako se rak ne može u potpunosti ukloniti, bolest je obično smrtonosna u roku od 3–6 mjeseci.[21]

Tipovi tumora jetre prema relativnoj učestalosti kod odraslih u Sjedinjenim Državama, s hepatoćelijskim karcinomom lijevo.[22]

Epidemiologija

Starosno standardizirana smrtnost od raka jetre na 100.000 stanovnika 2004.[23]
  Bez podataka
  <7,5
  7,5–15
  15–22,5
  22,5–30
  30–37,5
  37,5–45
  45–52,5
  52,5–60
  60–67,5
  67,5–75
  75–110
  >110

HCC je jedan od najčešćih tumora širom svijeta. Epidemiološki podaci o HCC pokazuje dva glavna obrasca, jedan u Sjevernoj Americi i Zapadnoj Evropi i drugi u nezapadnim zemljama, poput onih u podsaharskoj Africi, Centralnoj i Jugoistočnoj Aziji i Amazonskom bazenu. Muškarci obično obolijevaju češće nego žene, a najčešće se javlja u dobi između 30 i 50 godina,[24] Širom svijeta, jetrenoćelijski karcinom uzrokuje 662.000 smrti godišnje,[25] od kojih je otprilike polovina njih u Kini.

Također pogledajte

Reference

  1. ^ Forner A, Llovet JM, Bruix J (2012). "Hepatocellular carcinoma". The Lancet. 379 (9822): 1245–1255. doi:10.1016/S0140-6736(11)61347-0. PMID 22353262. S2CID 24927898.
  2. ^ "Global Cancer Observatory". gco.iarc.fr. Pristupljeno 24. 6. 2021.
  3. ^ Kumar V, Fausto N, Abbas A, ured. (2015). Robbins & Cotran Pathologic Basis of Disease (9th izd.). Saunders. str. 870–873. ISBN 978-1455726134.
  4. ^ a b "Liver cancer overview". Mayo Clinic.
  5. ^ Shibata T, Aburatani H (2014). "Exploration of liver cancer genomes". Nat Rev Gastroenterol Hepatol. 11 (6): 340–9. doi:10.1038/nrgastro.2014.6. PMID 24473361. S2CID 8611393.
  6. ^ Chien-Jen Chen; Hwai-I. Yang; Jun Su; Chin-Lan Jen; San-Lin You; Sheng-Nan Lu; Guan-Tarn Huang; Uchenna H. Iloeje (2006). "Risk of Hepatocellular Carcinoma Across a Biological Gradient of Serum Hepatitis B Virus DNA Level". JAMA. 295 (1): 65–73. doi:10.1001/jama.295.1.65. PMID 16391218.
  7. ^ Yang SF, Chang CW, Wei RJ, Shiue YL, Wang SN, Yeh YT (2014). "Involvement of DNA damage response pathways in hepatocellular carcinoma". Biomed Res Int. 2014: 1–18. doi:10.1155/2014/153867. PMC 4022277. PMID 24877058.
  8. ^ Nishida N, Kudo M (2013). "Oxidative stress and epigenetic instability in human hepatocarcinogenesis". Dig Dis. 31 (5–6): 447–53. doi:10.1159/000355243. PMID 24281019.
  9. ^ a b c Balogh J, Victor D, Asham E, Burroughs S, Boktour M, Saharia A, Li X, Ghobrial M, Monsour H (2016). "Hepatocellular carcinoma: a review". Journal of Hepatocellular Carcinoma. 3: 41–53. doi:10.2147/JHC.S61146. PMC 5063561. PMID 27785449.
  10. ^ Hepatocellular carcinoma (Photo) ATLAS OF PATHOLOGY
  11. ^ Chan AW, Zhang Z, Chong CC, Tin EK, Chow C, Wong N (2019). "Genomic landscape of lymphoepithelioma-like hepatocellular carcinoma". J Pathol. 249 (2): 166–172. doi:10.1002/path.5313. PMID 31168847. S2CID 174815950.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  12. ^ Chan AW, Tong JH, Pan Y, Chan SL, Wong GL, Wong VW, Lai PB, To KF (2015). "Lymphoepithelioma-like hepatocellular carcinoma: an uncommon variant of hepatocellular carcinoma with favorable outcome". Am J Surg Pathol. 39 (3): 304–312. doi:10.1097/pas.0000000000000376. PMID 25675010. S2CID 40384842.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  13. ^ a b Duseja, Ajay (1. 8. 2014). "Staging of Hepatocellular Carcinoma". Journal of Clinical and Experimental Hepatology. 4 (Suppl 3): S74–S79. doi:10.1016/j.jceh.2014.03.045. PMC 4284240. PMID 25755615.
  14. ^ Llovet JM, Brú C, Bruix J (1999). "Prognosis of hepatocellular carcinoma: the BCLC staging classification". Seminars in Liver Disease. 19 (3): 329–38. doi:10.1055/s-2007-1007122. PMID 10518312.
  15. ^ "BCLC staging system and the Child-Pugh system ;Liver cancer ; Cancer Research UK". www.cancerresearchuk.org.
  16. ^ "What is the Barcelona Clinic Liver Cancer (BCLC) system for hepatocellular carcinoma (HCC) staging?". www.medscape.com.
  17. ^ Kinoshita, A; Onoda, H; Fushiya, N; Koike, K; Nishino, H; Tajiri, H (27. 3. 2015). "Staging systems for hepatocellular carcinoma: Current status and future perspectives". World Journal of Hepatology. 7 (3): 406–24. doi:10.4254/wjh.v7.i3.406. PMC 4381166. PMID 25848467.
  18. ^ Katyal, Sanjeev; Oliver, James H.; Peterson, Mark S.; Ferris, James V.; Carr, Brian S.; Baron, Richard L. (2000). "Extrahepatic Metastases of Hepatocellular Carcinoma". Radiology. 216 (3): 698–703. doi:10.1148/radiology.216.3.r00se24698. PMID 10966697.
  19. ^ a b Pompili, Maurizio (2013). "Bridging and downstaging treatments for hepatocellular carcinoma in patients on the waiting list for liver transplantation". World Journal of Gastroenterology. 19 (43): 7515–30. doi:10.3748/wjg.v19.i43.7515. PMC 3837250. PMID 24282343.
  20. ^ Gbolahan, Olumide B.; Schacht, Michael A.; Beckley, Eric W.; LaRoche, Thomas P.; O'Neil, Bert H.; Pyko, Maximilian (april 2017). "Locoregional and systemic therapy for hepatocellular carcinoma". Journal of Gastrointestinal Oncology. 8 (2): 215–228. doi:10.21037/jgo.2017.03.13. ISSN 2078-6891. PMC 5401862. PMID 28480062.
  21. ^ Hepatocellular carcinoma MedlinePlus, Medical Encyclopedia
  22. ^ Table 37.2 in: Sternberg, Stephen (2012). Sternberg's diagnostic surgical pathology. Place of publication not identified: LWW. ISBN 978-1-4511-5289-0. OCLC 953861627.
  23. ^ "WHO Disease and injury country estimates". World Health Organization. 2009. Pristupljeno 11. 11. 2009.
  24. ^ Kumar V, Fausto N, Abbas A (editors) (2015). Robbins & Cotran Pathologic Basis of Disease (9th izd.). Elsevier/Saunders. str. 821–881. ISBN 9780323266161.CS1 održavanje: više imena: authors list (link) CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
  25. ^ "Cancer". World Health Organization. februar 2006. Pristupljeno 24. 5. 2007.

Dopunska literatura

Vanjski linkovi


Šablon:Morfologija tumora