Henning Mankell rođen 3. februara1948, u Stockholmu, odrastao u Svegu, je švedski književnik i pozorišni režiser. Poznat je po svojim krimi romanima sa glavnim junakom komesarom Kurtom Wallanderom, kao i po knjigama za djecu, te svom političkom angažmanu, posebno u Africi. Prodao je preko 40 miliona knjiga širom svijeta.[1]
Biografija
Henning Mankell rodio se 1948. godine u Stockholmu kao sin Ivara Henningssona Mankella i Ingrid Birgitte Mankell (rođ. Bergström). Njegov djed Ivar Henning Mankell bio je poznati švedski kompozitor. Mankellovi roditelji se razvode, kada je Henningu bila godina dana, a nakon toga živi sa ocem i starijom sestrom u Svegu u Härjedalenu, gdje je njegov otac radio kao sudija, a zatim u Boråsu u Västergötlandu. Njegova je majka počinila samoubistvo kad je Henning imao dvadeset godina.
Još kao dječak Mankell je želio postati pisac, bio zainteresiran za za pozorište, te se u Skari upisuje na studij glume. Svoju prvu dramu Henning je režirao 1966. godine, kao pomoćnik redatelja u pozorištu Riks u Stockholmu. S ciljem socijalnog razgolićavanja društvo, napisao je i režirao kao dvadesetogodišnjak pozorišni komade u kolaž-obliku. Od 1968. radio je kao pozorišni redatelj i pisac. Nakon što je upoznao svoju prvu ženu, koja je bila iz Norveške, preselio se u Norvešku, gdje je tada uglavnom radio i živio. Ovdje je počeo u ranim 1970-im pisati prozu. Godine 1972 odlučio se za putovanje u Afriku, koje se pokazalo presudna za njegov kasniji život. Godine 1973. je objavio svoj prvi roman Bergsprängaren, (1977.) Sandmålaren, te 1979. godine Fångvårdskolonin som försvann. Sve ove knjige su napisane sa jakom socijalno-kritičkom pozadinom.
Teme u djelima Mankell su često obojena političkim i društvenim pitanjima. Svoja iskustva je obrađivao u svojim djelima, kao npr. u romanu iz 2008. godine Kinesen, po kojem je 2011. godine snimljen njemačko-švedsko-austrijski film Der Chinese u režiji Petra Keglevica. Ekranizacije njegovih djela je česta po motivima njegovih krimi-romana sa komesarom Wallanderom.
Mankell ima porijeklo iz Njemačke. On je prapraunuk Johanna Hermanna Mankela, rođenog u Niederaspheu, predgrađu Münchhausenu. Oženjen je u trećem braku sa Evom Bergman, pozorišnom režiserkom, kćerkom Ingmara Bergmana.
Henning Mankell bei einer Signierstunde anlässlich der Verleihung des Ripper Awards in Unna am 2. März 2009
Politička djelovanja
Političko angažman Mankella počeo je 1968. godine sudjelovanjem u protestima protiv rata u Vijetnamu, portugalskog kolonijalnog rata u Africi i borbe protiv apartheada u Južnoafričkoj Republici.[2] Bio je suradnik kulturno-političkih saveza Vereinigung Folket i Bild/Kulturfront.[2] Za vrijeme boravka u Norveškoj, dolazi u kontakt sa maoizmom i aktivno surađuje sa komunistički orijentiranom partijom Arbeidernes kommunistparti (AKP), mada nikada nije bio njen član.[2] 2009. godine bio je gost na palestinskoj literarnoj konferenciji, te je obišao palestinska autonomna područja. Po njegovim tvrdnjama osnivanje Izraela 1948. godine nije bilo pravno zasnovano, te je dovelo do ponavljanja aparthaidsistema, gdje afrikanci i crnci žive kao građani druge klase u vlastitoj zemlji. Zid izgrađen od strane Izraela u Zapadnoj obali uporedio je sa Berlinskim zidom. Po njegovom mišljenju, ako se uzmu u obzir uslovi života Palestinaca, nije nimalo čudno da se odlučuju na samoubilačke atentate, nego to, da ne čine i više o toga. Samim tim ne vidi budućnost Izraela kao države sa rješenjem Dvije države. Zbog ove kritike, Mankell je doživio mnogobrojne negativne kritike, kao od Henryka M. Brodera, koji je njegove izjave o Palestini poistovjetio sa protuizraelskim izjavama Josteina Gaardera 2006. godine i optužio ga da palestinski problem promatra jednostrano.[3]Andreas Breitenstein piše u Neue Zürcher Zeitung da Mankellovo historijsko poluznanje dovodi do ovakvog ljevičarskom moralizma.[4] U maju 2010. godine učestvovao je u akciji Ship to Gaza 2010, organiziranu od strane Free Gaza Movement, u kojoj je u vojnoj operaciji blokade i zauzimanja brodova, od strane izraelske vojske poginilo nekoliko aktivista.[5] Mankell biva uhapšen i ubrzo pušten na slobodu [6] nakon čega poziva na globalne sankcije protiv Izraela.[7], te čak razmišlja o zabrani prevođenja svojih knjiga na hebrejski jezik.
Afrika
Mankell odlazi 1972. godine na putovanje u Zambiju i ostaje dvije godine. Po njegovim riječima osjećao se "kao da je došao kući". Danas Mankell živi, naizmjenično ljeti u Švedskoj, a većinu ostalog vremena provodi u Mozambiku, kog shvaća kao svoju novu domovinu. Nakon što je 1985. godine pomogao u stvaranju teatra Teatro Avenida u Maputu, kome je 1986. godine bio i intendant, danas ponekad i u njemu režira. 2009. godine u produkciji njemačke televizije ZDF, sa režiserom Jensom Monathom snima film Mein Herz schlägt in Afrika. Film je snimljen po motivima njegovog romana Comédia infantil, u kom se radi o sudbini napuštene djece siročadi i njihovom životu na ulici, zatim u Africi čestog diskriminiranja albinosa, te o mladima, koji su djetinjstvo proveli kao djeca-vojnici u ratovima u Africi. Njegove pozorišne predstave Butterfly Blues (2003.) i The Doors (2011.) govore o sudbinima afričkih emigranata u Evropi.
Kurt Wallander je izmišljeni lik policijskog komesara iz krimi romana Henninga Mankella. Po motivima većine romana snimljeni su filmovi u njemačko-švedskoj koprodukciji.
U produkciji švedske televizije SVT ukupno je snimljeno devet filmova sa glavnim junakom Kurtom Wallanderom, kog igra švedski glumac Rolf Lassgård. Filmovi se u nekim dijelovima razlikuju od Mankellovih romana, a britanska televizija BBC snimila je još šest igranih filmova sa Kennethom Branaghom po motivima njegovih knjiga. Pored toga snimljena su i dva televizijska serijala sa ukupno 26 epizoda u kojima se pojavljuije komeras Wallander.
Faceless Killers (po motivima knjige Ubice bez lica(sr)) (2010)
The Man Who Smiled (po motivima knjige Mannen som log) (2010)
The Fifth Woman (po motivima knjige Peta žena(sr)) (2010)
Ostali filmovi
Osim filmova iz tzv. Wallander serije u koprodukciji njemačke televizije ARD/Degeto, austrijske ORF i švedske firma Firma Yellow Bird snimljeno je još nekoliko filmova sa motivima Mankellovih djela.
Der gewissenlose Mörder Hasse Karlsson enthüllt die entsetzliche Wahrheit, wie die Frau über der Eisenbahnbrücke zu Tode gekommen ist
Der Chronist der Winde
Okamenjeni princ; Predstava u izvedbi Malog pozorišta "Duško Radović" iz Beograda, izvedena je na pozorišnom festivalu Joakiminterfest 2006. godine.[10]
