Gradsko kupatilo u Mostaru (Gradska banja u Mostaru) izgrađeno je 1914. godine. Na većini izvedbene dokumentacije je potpis Rudolfa Teniesa i pečat njegovog preduzeća. Na pojedinim izvedbenim nacrtima potpisan je Miroslav Loose, u to vrijeme zaposlen na funkciji upravitelja mostarskoga Vodovoda, i aktivan na polju projektovanja različitih novogradnji i prepravki ranije sagrađenih objekata u Mostaru i čitavoj Hercegovini. Iz dokumenata može se zaključiti da je Loose pratio i nadzirao izvođenje radova, ali sumnje u samostalno projektovanje ostaju otvorene pa se u literaturi Tenies navodi kao projektant.[1]
Koncept raspodjele unutrašnjih prostora oslanja se na lokalnu tradiciju gradnje turskih banja. U unutrašnjosti se isprepliću motivi različitoga porijekla. Rješenja bačvastih svodova u središnjoj dvorani s bazenom asociraju na arhitekturu antičkih termi, kupola je motiv koji može biti u vezi s orijentalnom inspiracijom, a na pojedinim detaljima dekoracije unutrašnjosti su utjecaji secesije.
U unutrašnjosti se isprepliću motivi različitoga porijekla. Rješenja bačvastih svodova u središnjoj dvorani s bazenom asociraju na arhitekturu antičkih termi, kupola je motiv koji može biti u vezi s orijentalnom inspiracijom, a na pojedinim detaljima dekoracije unutrašnjosti su utjecaji secesije.
Na fasadi dominira orijentalna dekoracija uz secesijske elemente. Ulazni portal uokviren je klasičnim korintskim stupovima, koji umjesto baza imaju lavove na postamentima, a nose nadstrešnicu ukrašenu floralnim motivima.[2] Osobito je zanimljiv detalj dimnjaka u formi minareta. Uticaj savremene arhitekture vidi se iz prostorne organizacije, funkcionalne upotrebe i korištenja savremenih materijala.[3]