Eritrokeratodermija variabilis (također poznata kao erythrokeratodermia figurata variabilis, keratosis extremitatum progrediens, keratosis palmoplantaris transgrediens et progrediens,[2]:509Mendes da Costin sindrom,[3]Mendes da Costin tip eritrokeratodermije i progressive symmetric erythrokeratoderma) je rijedak autosomno dominantniporemećaj koji se obično javlja pri rođenju ili tokom prve godine života.[4] Do danas smatralo se da je uzrokovana mutacijama u genima koji kodiraju za proteine kanala koneksina u epidermisu, što dovodi do pogrešne regulacije homeostaze u keratinocitima.[5]
Gus mutacija u genu koji kodira koneksin-31 (GJB3; 603324) na hromozomu 1p34. Jedna porodica sa EKVP1 je prijavljena sa homozigotnom mutacijom u genu GJB3.
Mapiranje
U studiji povezanosti u jednoj nizozemskoj porodici, čiji su dio proučavali Noordhoek (1950), van der Schroeff et al. (1984) su pronašli blisku vezu sa Rh (111700), koji se nalazi na hromosomu 1, pozicija p36.2-p34. Među 27 informativnih osoba pronađen je samo jedan rekombinant (maksimalni lod = 5,55 pri, frakciji rekombinacije od 0,044). Sa informacijama o povezanosti od drugog velikog rodoslova, van der Schroeff et al. (1988) doveo je maksimalni lod rezultat na 9,93 pri frakciji rekombinacije od 0,03 (95% CI, 0,008-0,11).
Molekulska genetika
Prema OMIM-u, Richard et al. (1998) identifikovali su mutacije u koneksinskom genu GJB3 (603324.0001-603324.0003) kao uzrok migratornog oblika eritrokeratodermije variabilis (EKV) u četiri porodice. U osam drugih EKV porodica nije pronađena mutacija u GJB3.
Wilgoss et al. (1999) identifikovali su heterozigotnost za misens mutaciju u genu GJB3 (R42P; 603324.0008) kod oboljelih članova porodice sa EKV.[6]
Richard et al. (2000) analizirali su gen GJB3 u dvije porodice i tri sporadična pacijenta sa EKV i u dvije porodice i četiri sporadična pacijenta sa progresivnim, simetričnim oblikom (PSEK) eritrokeratodermije, uključujući porodicu koju su prethodno opisali Macfarlane et al. (1991) u kojoj je jedna sestra imala karakteristike EKV, a druga PSEK. Richard et al. (2000) identifikovali su tri heterozigotne mutacije u GJB3, uključujući R42P, u EKV probandima, ali nisu otkrili mutacije kod pacijenata sa PSEK.[7][8]
Kod brata i sestre iz izraelske porodice koja segregira autosomno recesivnuerythrokeratodermia variabilis, Gottfried et al. (2002) identificirali su homozigotnost za misens mutacije u genu GJB3 (L34P; 603324.0010). Roditelji koji nisu bili pogođeni bili su heterozigotni za mutaciju, koja nije pronađena u 208 kontrolnih hromosoma. Sugeriraju da misens mutacija možda neće biti u stanju da ispolji dominantno-negativan efekat u heterozigotnom obliku, čime se klinički manifestuje samo u homozigotu.[9]
Klinička obilježja
Mendes da Costa (1925) opisao je ovo stanje kod majke i kćeri i dodijelio oznaku erythrokeratodermia variabilis (EKV). Pacijenti su pokazivali relativno fiksirane mrlje hiperkeratoze i eritematozne oblasti 'karakterizirane hirovito oblikovanim obrisima, poput graničnih linija morskih obala na kartama. Za razliku od hiperkeratotskih područja, eritematozna područja su se pomicala iz sata u sat.
Jedan tip karakterizira generalizirana, perzistentna, smeđa hiperkeratoza, sa naglašenim mrljama na koži, dok je drugi tip lokaliziran, sa zahvaćenošću ograničenog obima i karakterizirana oštro ograničenim hiperkeratoznim plakovima.[2][10]:565
^Richard, G., Smith, L. E., Bailey, R. A., Itin, P., Hohl, D., Epstein, E. H., Jr., DiGiovanna, J. J., Compton, J. G., Bale, S. J. Mutations in the human connexin gene GJB3 cause erythrokeratodermia variabilis. Nature Genet. 20: 366-369, 1998. PubMed: 9843209<
^Richard, G., Brown, N., Rouan, F., Van der Schroeff, J.-G., Bijlsma, E., Eichenfield, L. F., Sybert, V. P., Greer, K. E., Hogan, P., Campanelli, C., Compton, J. G., Bale, S. J., DiGiovanna, J. J., Uitto, J. Genetic heterogeneity in erythrokeratodermia variabilis: novel mutations in the connexin gene GJB4 (Cx30.3) and genotype-phenotype correlations. J. Invest. Derm. 120: 601-609, 2003. PubMed: 12648223
^Richard, G., Brown, N., Smith, L. E., Terrinoni, A., Melino, G., MacKie, R. M., Bale, S. J., Uitto, J. The spectrum of mutations in erythrokeratodermias--novel and de novo mutations in GJB3. Hum. Genet. 106: 321-329, 2000. [PubMed]: 10798362,
^Gottfried, I., Landau, M., Glaser, F., Di, W.-L., Ophir, J., Mevorah, B., Ben-Tal, N., Kelsell, D. P., Avraham, K. B. A mutation in GJB3 is associated with recessive erythrokeratodermia variabilis (EKV) and leads to defective trafficking of the connexin 31 protein. Hum. Molec. Genet. 11: 1311-1316, 2002. PubMed: 12019212
^James, William; Berger, Timothy; Elston, Dirk (2005). Andrews' Diseases of the Skin: Clinical Dermatology. (10th ed.). Saunders. ISBN0-7216-2921-0.
^Richard G, Smith LE, Bailey RA, et al. (decembar 1998). "Mutations in the human connexin gene GJB3 cause erythrokeratodermia variabilis". Nat. Genet. 20 (4): 366–9. doi:10.1038/3840. PMID9843209. S2CID841727.