Rođen je 3. marta 1946. u Sebečevu, Novi Pazar, SFRJ, (danas Srbija). Diplomirao i magistrirao na Univerzitetu u Beogradu. Doktorirao na Tehnološkom institutu u Bostonu, SAD. Radio kao samostalni istraživač u Institutu za hemiju, tehnologiju i metalurgiju u Beogradu, asistent-istraživač na Massachusetts Institut of Technology (MIT), Cambridge (SAD), stariji istraživač na Union Cambridge Corporation-Linde Division, New York (SAD), docent na univerzitetima u New Yorku i Chicagu, vanredni profesor na University of Illinoisat, Chicago, direktor UNIS-Instituta, gostujući profesor Univerziteta Lomonosov (Rusija).
Objavio preko 100 naučnih i stručnih radova, među kojima "Handbook of Heat Transfer Fundamentals", "Experimental Heat Transfer", "Engineering Turbulence Modelling and Measurements".
Predsjednik Zajednice univerziteta BiH, predsjednik Odbora za naučno-istraživački rad Mašinskog fakulteta, član American Nuclear Society i više drugih naučnih i stručnih asocijacija. Dobitnik nagrade "Veselin Masleša".
Živi i radi u Sarajevu.
Optužnica za ratne zločine
Ejup Ganić uhapšen je 1. marta 2010, na londonskom aerodromu Heathrow, pod optužbom da je kriv za smrt najmanje 18 vojnika JNA 3. maja 1992. u incidentu u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu. Optužnica je podignuta od strane Srbije, a zahtjev za izručenje sudstvu Velike Britanije, upućen je od strane Srbije i Bosne i Hercegovine.[1]. Ganić je u pritvoru trebao ostati do 29. marta, međutim pušten je nakon što je bosanska investitorka Sanela Diana Jenkins platila kauciju. Sudija John Laws je primijetio da je srbijanska optužba bila politički motivirana te je iz tog razloga dopustio puštanje na slobodu uz kauciju.[2] Također, Ganićev advokat je tvrdio da Srbija nema nikakvih stvarnih dokaza te su svih njeni navodni dokazi ustvari pisanja prosrbijanskih medija u vezi događaja u Dobrovoljačkoj ulici[2]. Međutim, kancelarija srbijanskog tužioca je tvrdila da slučaj sadrži dodatne dokaze[3]. Dana 27. jula 2010, sud grada Westminster je blokirao njegovo izručenje Srbiji i pustio ga na slobodu, navodeći da je "proces izručenja Srbiji pokrenut i motiviran isključivo političkim ciljevima i uz veliku dozu zloupotrebe prava ovog suda".[4]
