Cowdenov sindrom (također poznat kao Cowdenova bolest i sindrom višestrukih hamartoma) je autosomno dominantnonasljedno stanje koje karakteriziraju benigne izrasline zvani hamartomi, kao i povećan životni rizik od raka dojke, štitnjače, materice i drugih karcinoma.[1] Često se nedovoljno dijagnosticira zbog varijabilnosti u prezentaciji bolesti, ali 99% pacijenata prijavljuje mukokutane simptome u dobi od 20–29 godina.[2] Unatoč tome što ga neki smatraju prvenstveno kožnim stanjem, Cowdenov sindrom je multisistemski poremećaj koji također uključuje neurorazvojne poremećaje kao što je makrocefalija.[3]
Žene imaju povećan rizik od razvoja karcinoma endometrija, koji je najveći za osobe mlađe od 50 godina.[3] Još nije jasno da li se lejomiom maternice ( fibroidi) ili kongenitalne genitourinarne abnormalnosti češće javljaju kod pacijenata s Cowdenovim sindromom u odnosu na opću populaciju.[3] Pojava višestrukih lipoma testisa, odnosno lipomatoze testisa, karakterističan je nalaz kod muških pacijenata sa Cowdenovim sindromom.[3]
Polipi su izuzetno česti jer se nalaze u oko 95% pacijenata sa Cowdenovim sindromom koji su podvrgnuti kolonoskopiji.[3] Brojni su u rasponu od nekoliko do stotina, obično hamartomatozni podtip, a distribuirani po debelom crijevu, kao i drugim područjima unutar gastrointestinalnog trakta.[3][10] Ostali tipovi polipa koje se rjeđe mogu sresti uključuju ganglioneuromatozne, adenomatozne i limfoidne polipe.[10] Difuzna glikogena akantozajednjaka je još jedna gastrointestinalna manifestacija povezana s Cowdenovim sindromom.[3]
Žene su pod povećanim rizikom od razvoja karcinoma dojke, koji je najčešća malignost uočena kod pogođenih pacijenata.[3] Iako su prijavljeni neki slučajevi, nema dovoljno dokaza koji bi ukazivali na povezanost između Cowdenovog sindroma i razvoja muškog karcinoma dojke.[3] Do 75% pokazuje benigna stanja dojke kao što su intraduktusni papilom, fibroadenom i fibrocistne promjene.[3] Međutim, još nema dovoljno dokaza da se utvrdi da li se benigna bolest dojke češće javlja kod pacijenata sa Cowdenovim sindromom u odnosu na osobe bez nasljednog sindroma raka.[3]
Nedavno je otkriveno da su heterozigotnemutacije zametne linije u SEC23B, komponenti vezikula II protemskog kompleksa omotača izlučenih iz endoplazmatskog retikuluma, povezane s Cowdenovim sindromom..[16] Nedavno je predložena moguća interakcija između PTEN i SEC23B, s obzirom na nove dokaze da svaki ima ulogu u biogenezi ribosoma, ali to nije konačno utvrđeno.[17]
Dijagnoza
Revidirani klinički kriteriji za dijagnozu Cowdenovog sindroma za pojedinačne slučajeve zavise od jednog od sljedećih: 1.) ispunjena su tri glavna kriterija ili više koji moraju uključivati makrocefaliju, Lhermitte-Duclosov sindrom ili GI hamartome 2.) dva glavna i tri manja kriterija.[3] Glavni i sporedni kriteriji su navedeni u nastavku:
Dijagnostički kriteriji Cowdenovog sindroma (prema Pilarski et al)[3]
Upravljanje Cowdenovim sindromom je usmjereno na rano otkrivanje i prevenciju tipova raka za koje se zna da se javljaju kao dio ovog sindroma.[1] Specifične smjernice za skrining za pacijente s Cowdenovim sindromom objavila je Nacionalna sveobuhvatna mreža za rak (NCCN).[11] Nadzor se fokusira na rano otkrivanje raka dojke, endometrija, štitnjače, debelog crijeva, bubrega i kože.[11] Pogledati ispod za kompletnu listu preporuka NCCN-a:
Smjernice za skrining za pacijente s Cowdenovim sindromom (prilagođeno iz NCCN-a)[11]
Godišnji sveobuhvatni fizički pregled počevši od 18 godina ili 5 godina prije najmlađe dobi dijagnoze komponentnog karcinoma u porodici (šta god prije nastupi), s posebnom pažnjom na pregled dojke i štitnjače
Klinički pregled dojki, svakih 6–12 mjeseci, počevši od 25 godina ili 5–10 godina prije najranijeg poznatog raka dojke u porodici
Godišnji pregled štitnjače počevši od 18 godina ili 5–10 godina prije najranijeg poznatog raka štitnjače u porodici, što god je ranije
Godišnja mamografija i MR-skrining dojke počevši od 30–35 godina ili individualizirano na osnovu najranije dobi u porodici
Kolonoskopija, počevši od 35 godina, zatim svakih 5 godina ili češće ako pacijent ima simptome ili se pronađu polipi
Za skrining karcinomaendometrija, podstaknuti edukaciju pacijenata i brz odgovor na simptome i učešće u kliničkom ispitivanju kako bi se utvrdila efikasnost ili neophodnost modaliteta skrininga
Razmisliti o ultrazvukububrega počevši od 40 godina, a zatim svakih 1–2 godine
Razgovarati o mastektomiji i histerektomiji koja smanjuje rizik i savjetovati se u vezi sa stepenom zaštite, stepenom rizika od raka i mogućnostima rekonstrukcije
Dermatološki tretman može biti indiciran za neke pacijente
Pozabaviti se psihosocijalnim, socijalnim i drugim aspektima kvaliteta života podvrgavanja mastektomiji i/ili histerektomiji koja smanjuje rizik
Razmotriti psihomotoričku procjenu kod djece pri postavljanju dijagnoze i MR-mozga ako postoje simptomi
Edukacija o znakovima i simptomima raka
Liječenje
Maligosti koje se javljaju kod Cowdenovog sindroma obično se liječe na isti način kao oni koji se sporadično javljaju kod pacijenata bez nasljednog sindroma raka.[12] Dva značajna izuzetka su rak dojke i štitnjače.[12] Kod pacijenata s Cowdenovim sindromom kod kojih se prvi put dijagnosticira rak dojke, a razmotriti liječenje mastektomijom zahvaćene dojke, kao i preventivnu mastektomiju nezahvaćene kontralateralne dojke.[18] U slučaju raka štitnjače ili folikulskog adenoma, preporučuje se totalna tireoidektomija čak i u slučajevima kada se čini da je zahvaćen samo jedan režanj štitne žlijezde.[12] To je zbog velike vjerovatnoće recidiva, kao i zbog poteškoća u razlikovanju benignog od malignog rasta samo hemitireoidektomijom.[12]
Benigne mukokutane lezije uočene kod Cowdenovog sindroma obično se ne liječe osim ako ne postanu simptomske ili deformiraju.[12] Ako se to dogodi, brojne mogućnosti liječenja, uključujući lokalne agense, kriohirurgiju, kiretažu, a mogu se koristiti i laserska ablacija i ekscizija,.[12]
Historija
Cowdenov sindrom je opisan 1963. godine, kada su Lloyd i Dennis opisali novu nasljednu bolest koja je predisponirala rak. Ime je dobio po porodici Cowden, u kojoj je otkriven. Oni su opisali različite kliničke karakteristike uključujući „adenoidnu facijus, hipoplaziju mandibule i maksile, visoko nepce, hipoplaziju mehkog nepca i uvule, mikrostomiju, papilomatozu usana i oralnog ždrijela, izbrazdani jezik [i] višestruke adenome štitne žlezde.”[19]
Genetička osnova Cowdenovog sindroma otkrivena je 1997. godine, kada su mutacijezametne linije u lokusu na 10q23 povezane s novim PTEN-supresorom tumora.[20]
^ abMester J, Eng C (januar 2015). "Cowden syndrome: recognizing and managing a not-so-rare hereditary cancer syndrome". Journal of Surgical Oncology. 111 (1): 125–30. doi:10.1002/jso.23735. PMID25132236. S2CID33056798.
^ abKasper D, Fauci AS, Hauser SL, Longo DL, Jameson JL, Loscalzo J (8. 4. 2015). Harrison's Principles of Internal Medicine 19/E (Vol.1 & Vol.2) (19th izd.). McGraw Hill. str. 2344. ISBN978-0-07-180215-4.
^Niederhuber JE, Armitage JO, Doroshow JH, Kastan MB, Tepper JE, Abeloff MD. Abeloff's clinical oncology (Fifth izd.). Philadelphia, PA. ISBN9781455728657. OCLC857585932.
^ abcdeMa, Huiying; Brosens, Lodewijk A. A.; Offerhaus, G. Johan A.; Giardiello, Francis M.; de Leng, Wendy W. J.; Montgomery, Elizabeth A. (januar 2018). "Pathology and genetics of hereditary colorectal cancer". Pathology. 50 (1): 49–59. doi:10.1016/j.pathol.2017.09.004. ISSN1465-3931. PMID29169633.