Han Tengri je geološke visine 6.995 m, ali je ledena kapa produžila visinu na 7.010 m.[2]Ukrajinski alpinist Mihail Pogrebecki i njegov tim prvi su se popeli na vrh 1931, idući danas klasičnom rutom preko jugozapadnog grebena, koju je odabrao i bosanskohercegovački tim.
Cilj ekspedicije bio je Han Tengri. Na put su krenuli 17. jula 1991. iz Sarajeva i preko Beograda, Kijeva i Rostova na Donu stigla 21. jula u Biškek (tadašnji Frunze), glavni grad Kirgistana. Malim avionom prebacili su se od Biškeka do Karakola (bivšeg Prževalska), grada s približno 70.000 stanovnika, smještenog u masivu Tian Shan, vrlo blizu jezera Isik-Kul. Karakol je početna tačka svih ekspedicija koje idu na južnu stranu Han Tengrija ili Vrha Pobjede. Sljedećeg dana prebacili su se helikopterom do kampa Maida Adir (3.100 m), a zatim u bazni kamp na lednikuJužni Engilček (4.000 m).
Uspon
Tokom uspona podignuta su četiri visinska kampa, na 4.200, 5.200, 6.000 i 6.400 m. Put prema kampu 2 prepun je pukotina i ledenih blokova, a alpinisti su bili izloženi i lavinama sa okolnih vrhova. Kamp 3 jedna je velika snježna jama, koju su iskopali sovjetski alpinisti. Ona je dobra zaštita od jakog sunca te sklonište od vjetrova i hladnoće. Kada je vani -30 °C, unutra je samo -5 °C. Sa strane ima nekoliko šatora, ali uglavnom svi koriste ovaj "ledeni planinarski dom". U njemu je stalno jedan od domaćih alpinista, koji redovno održava radiovezu s baznim kampom na ledniku i izvještava o vremenu, stanju u kampu i kretanju timova. U njemu se susreću alpinisti iz drugih ekspedicija i razmjenjuju iskustva.
Kako je Han Tengri najsjeverniji vrh iznad 7.000 m, često je opasan i vrijeme se nepredvidljivo mijenja. Penjačka sezona vrlo je kratka, od sredine jula do kraja augusta. Na vrh su se popeli Gafić, Durmo, Logić i Zlatanović. Šišić je dostigao visinu 6.900 m, a Todorović 6.000 m tokom aklimatizacije.