Božuri (Paeonia) jesu rod grmolikih cvjetnica iz porodicePaeoniaceae. Divlje vrste ovog roda su zeljaste višegodišnje biljke koje imaju oštro razdijeljene listove i krupne uočljive bijele, crvene, žute ili ljubičaste cvjetove, sa mnogo prašnika i više posebnih – slobodnih tučkova. Cvjetaju u kasno proljeće ili rano ljeto.
Božuri prirodno rastu u Aziji, Evropi i na zapadu Sjeverne Amerike.[1][2][3] Broj vrsta se procjenjuje na 25-40, a njihovi srodnički i taksonomski međuodnosi i veze još uvijek nisu potpuno razjašnjeni.[4] Većina zeljastih višegodišnjih božura naraste do oko 0,25–1 m, a drvenasti grmovi do oko 0,25–3,5 m
Rod/porodica obuhvata zeljaste biljke i trajnicae ili grmove. Listovi su perasto složeni, naizmjenično, svijetlo ili tamnozeleni, ponekad srebrenkasti, više ili manje podijeljeni, bez stipula. Cvjetovi su usamljeni i terminalni, neki mirisni, dvospolni, aktinomorfni. Imaju 3-6 slobodnih čašičnih listova, 5 do 10 papirastih latica raznih boja (bijela, žuta, crvena). Androcij je sa brojnim prašnicima. Ginecij je apokarpni i gornji sa 2 ili 5 karpela, bez polifolikula. Plod je mesnat sa mnogobrojnim okruglim sjemenkama sa arilima, u početku crvenim i kasnije postaju crni.
Zeljasti (višegodišnji) božurji razlikuju se od grmova ili drvenastih peonija:
Zeljasti božur nestaje svake zime i ponovo se pojavljuje u proljeće. Lahko se uzgaja i ima vrlo upečatljive cvjetove. Najčešća vrsta je stablašicaPaeonia lactiflora, zvana "kineski božur" ima sa velikim brojem sorti. Cvjetovi su pojedinačni, dvostruki ili višestruki.
Grmasti božur formira male grmove koje ne prelaze 2 m visine. Među njima je vrsta Paeonia lutea sa žutim cvjetovima i Paeonia supruticosa (sa velikim cvjetovima u rasponu od ružičaste do crvene boje), što je dovelo do pojave hibridnih božura i sa mnogobrojnim oblici ma cvjetova vrlo raznolikih boja.
Filogenija
Prema dosadašnjim genetičkim istraživanjima, jednorodna monotipska porodica Paeoniaceae srodna je sa grupom porodica drvenastih vrsta reda Saxifragales. To je rezultiralo uspostavom slijedećeg kladograma.
^Halda, Josef J.; Waddick, James W. (2004). The genus Paeonia. Oregon, USA: Timber Press.
^Tamura, Michio (2007). "Paeoniaceae". u Klaus Kubitski (ured.). The Families and Genera of Vascular Plants. IX. Berlin, Heidelberg, Germany: Springer-Verlag. str. 265–269.