PROFILPELAJAR.COM

Alströmov sindrom
(Alström–Hallgrenov sindrom)
Alströmov sindrom; (Alström–Hallgrenov sindrom)
	Transaksijalna slika grudnog koša u nivou srca sa tipskim stepenom potkožnog i epikardnog masnog tkiva (bijelom) kod pacijenta sa Alströmovim sindromom; otuda i poteškoće u snimanju ehokardiografijom
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10	Q87.8
OMIM	203800 OMIM: 606844
DiseasesDB	465
MedlinePlus	001665
GeneReviews	Alström Syndrome

Definicija

Alströmov sindrom (AS), također zvani Alström-Hallgrenov sindrom,^[1] je vrlo rijedak autosomno recesivni genetički poremećaj, koji karakterizira dječija gojaznost i višestruka disfunkcija organa. Simptomi uključuju rani početak dijabetesa tip 2, distrofija štapića koja rezultira sljepoćom, senzorinervni gubitak sluha i dilatacijska kardiomiopatija. Također se obično javljaju i endokrini poremećaji, kao što su hipergonadotrofni hipogonadizam i hipotireoza, kao i acanthosis nigricans, kao poskjedica hiperinsulinemije. Zaostajanje u razvoju viđa se kod gotovo polovine osoba s Alströmovim sindromom.^[2]

Uzrok

Alströmov sindrom u zrokuju mutacije u genu ALMS1, koji je uključen u formiranje ćelijskih cilija, što Alströmov sindrom čini ciliopatijom. Najmanje 239 mutacija koje izazivaju bolesti u ALMS1 su opisane od 2015.^[3] Alströmov sindrom se ponekad miješa sa Bardet-Biedlovim sindromom, drugom ciliopatijom koja ima slične simptome, ali Bardet-Biedlov sindrom obično se javlja kasnije u svojim simptomima, uključuje polidaktiliju i uzrokovan je mutacijama u BBS genu.^[4]

Alströmov sindrom je uzrokovan mutacijom gena ALMS1, koji se nalazi na kratkom kraku hromosoma 2 (2p13.2). Mutacija gena se nasljeđuje kao autosomno recesivno svojstvo. To znači da oba roditelja moraju imati defektnu kopiju gena ALMS1 kako bi njihovo dijete imalo sindrom, iako roditelji možda ne pokazuju znakove ili simptome stanja.^[5]^[6]

Gen ALMS1 sadrži upute za kodiranje specifičnog proteina poznatog kao ALMS1. Protein je tada uključen u cilijsku funkciju, kontrolu ćelijskog ciklusa i unutarćelijski transport. Osim toga, protein se eksprimira u svim tkivima organa u tijelu. Ima ulogu u pravilnoj funkciji, održavanju i formiranju cilija koje se nalaze u svim tipovima ćelija.^[7] Najmanje 239 mutacija koje izazivaju bolest u ALMS1 je opisano. Većina ovih mutacija dovela je do proizvodnje disfunkcionalne verzije proteina ALSM1, koji je prisutan u tkivima, ali na niskim razinama.^[8]

Znakovi i simptomi

Simptomi Alströmovog sindroma općenito se pojavljuju u djetinjstvu uz veliku varijabilnost u dobi. Neki od simptoma uključuju:^[9]

Zatajenje srca (dilatacijska kardiomiopatija) u preko 60% slučajeva, obično u prvih nekoliko sedmica nakon rođenja, ali ponekad se javlja u adolescenciji ili odrasloj dobi.^[10]
Fotosenzibilnost i problemi sa vidom (distrofija čepića i štapića) u svim slučajevima, obično unutar 15 meseci od rođenja i progresivno se pogoršavaju do oko 20 godina starosti.^[10]
Kašnjenja u ranim razvojnim prekretnicama u 50% slučajeva, poteškoće u učenju u oko 30% slučajeva ^[11]
Gojaznost u 100% slučajeva, očigledna u dobi od 5 godina, ali često očigledna u ranom djetinjstvu (Alström novorođenčad obično imaju normalnu porođajnu težinu, a do adolescencije, težine imaju tendenciju da budu u rasponu od visokog normalnog do normalnog.)
Nistagmus (obično pogađa djecu), jedan od prvih simptoma koji se javlja i uzrokuje nevoljne brze pokrete očiju.
Blagi do umjereni obostrani senzorinuralni gubitak sluha.
Tip 2 dijabetes se obično javlja u ranom djetinjstvu.
Hiperinsulinemija/otpornost na insulin — razvoj visokog nivoa insulina u krvi.
Sipertrigliceridemija
Steatoza (masna jetra) i povišene vrijednosti transaminaza (enzimi jetre) se često razvijaju u djetinjstvu i kod nekih pacijenata mogu napredovati do ciroze i zatajenja jetre.
Endokrine disfunkcije se mogu javiti kada pacijent može doživjeti nedovoljno ili pretjerano aktivnu štitnu žlijezdu, slab hormon rasta, povećanu razinu androgena kod žena i nisaku testosterona kod muškaraca.
Polagano progresivno zatajenje bubrega može se javiti u drugoj do četvrtoj deceniji života.

Dijagnoza

Alströmov sindrom je moguće klinički otkriti u djetinjstvu, ali se češće otkriva mnogo kasnije, jer ljekari obično otkrivaju simptome kao zasebne probleme. Sada se Alströmov sindrom često dijagnosticira klinički, budući da je genetičko testiranje skupo i dostupno samo na ograničenoj osnovi.^[12]

Za pravilnu dijagnozu pacijenta bio bi potreban fizički pregled. Određene fizičke karakteristike mogu odrediti da li pacijent ima neku vrstu genetskog poremećaja. Obično bi genetičar obavio fizički pregled mjerenjem udaljenosti oko glave, udaljenosti između očiju i dužine ruku i nogu. Osim toga, mogu se obaviti pregledi nervnog sistema ili očiju. Različite slikovne studije kao što su kompjuterizovana tomografija (CT), magnetna rezonanca (MRI) ili X-zrake koriste se da bi se videle strukture unutar tijela.^[12]

Potrebna je porodična i lična medicinska istorija. Informacije o zdravlju pojedinca su ključne jer daju tragove genetskoj dijagnozi.

Laboratorijski testovi, posebno genetski, provode se za dijagnosticiranje genetskih poremećaja. Neki od tipova genetskog testiranja su molekularni, biohemijski i hromozomski. Drugi laboratorijski testovi mogu mjeriti nivoe određenih supstanci u urinu i krvi koji također mogu pomoći u postavljanju dijagnoze.

Liječenje

Ne postoji lijek za Alströmov sindrom; međutim, postoji tretman koji ima za cilj smanjenje simptoma i sprječavanje daljnjih komplikacija. Neki od ovih ciljeva liječenja uključuju:^[6]^[13]

Korektivna sočiva: zatamnjena sočiva koja pomažu kod osjetljivosti od jakog svjetla. Pacijenti će možda morati da se prilagode čitanju na Brajevom pismu, da koriste adaptivnu opremu, pomagala za kretanje i prilagodljive računarske vještine.
Obrazovanje: pacijenti sa Alströmovim sindromom koji pate od intelektualnih teškoća moraju imati pristup obrazovanju. Moraju biti u mogućnosti da dobiju besplatno i odgovarajuće obrazovanje. Neki pacijenti s Alströmovim sindromom obrazuju se u normalnim učionicama. Ostali pacijenti moraju pohađati časove specijalnog obrazovanja ili pohađati specijalizovane škole koje su spremne da podučavaju djecu sa smetnjama u razvoju. Zaposleni u školama moraju se konsultovati sa roditeljima ili starateljima pacijenata, kako bi osmislili obrazovni plan zasnovan na potrebama djeteta. Osim toga, škola može dokumentirati napredak djeteta kako bi potvrdila da su djetetove potrebe zadovoljene.
Slušni aparati: uređaji na baterije dostupni su u tri stila: iza uha, u uhu i unutar ušnog kanala. Iza uha ima za cilj olakšati blagi do duboki gubitak sluha. Aparat u uhu ima za cilj umanjiti blagi do teški gubitak sluha. Na kraju, kanalni uređaj je namijenjen za blagi do umjereno teški gubitak sluha. Pacijenti koji imaju ozbiljan gubitak sluha mogu imati koristi od pužničnog implantata.
Dijeta: odgovarajuća i zdrava prehrana je neophodna za osobe s Alströmovim sindromom jer bi potencijalno mogla smanjiti šanse za pretilost ili dijabetes.
Radna terapija: terapeut pomaže djetetu da nauči vještine koje mu pomažu u obavljanju osnovnih svakodnevnih zadataka kao što su jelo, oblačenje i komunikacija s drugima.
Fizička aktivnost: vježbanje smanjuje šanse za gojaznost i pomaže u kontroli nivoa šećera u krvi.
Dijaliza: pomaže u obnavljanju funkcije filtriranja. Kod hemodijalize, pacijentova krv cirkulira u vanjski filter i čisti se. Filtrirana krv se zatim vraća u tijelo. Peritoneumskom dijalizom, tečnost koja sadrži dekstrozu uvodi se cjevčicom u abdomen. Rastvor tada apsorbira otpadne tvari u tijelo i zatim se uklanja.
Transplantacija: pacijenti koji trpe zatajenje bubrega mogu biti podvrgnuti transplantaciji bubrega.
Operacija: ako pacijent trpi tešku skoliozu ili kifozu, može biti potrebna operacija.^[8]

Lijekovi

Antibiotici: pacijentima sa plućnim problemima biće propisani antibiotici jer su skloniji infekcijama poput bronhitisa.
Oralni lijekovi za dijabetes: uzimaju se na usta za liječenje dijabetesa. Može se kombinovati u jednu tabletu, što može biti efikasnije i pogodnije za osobe sa dijabetesom. Obično se uzima jednom ili dva puta dnevno prije jela. Neki od ovih lijekova uključuju:
- Meglitinid (repaglinid i nateglinid): uzimaju se da stimulišu ćelije koje se nalaze u pankreasu da oslobađaju insulin. Ovi lijekovi se uzimaju na usta dnevno prije svakog obroka i mogu uzrokovati pad šećera u krvi.^[8]
- Metformin (biguanid): smanjuje količinu šećera u krvi koju oslobađa jetra i stimulira ćelije unutar mišića da preuzmu šećer u krvi. Uzima se dva puta dnevno.
- Tiazolidindion (rosiglitazon i pioglitazon): uzimaju se kako bi pomogli insulinu da radi efikasnije u mišićnim i masnim ćelijama, uzrokujući da jetra oslobađa manje glukoze. Povezan je sa zatajenjem srca.
- Dipeptidil peptidaze IV (DPP-4) inhibitori (sitagliptin): pomaže u poboljšanju nivoa šećera u krvi, smanjujući djelovanje enzima koji razgrađuje peptid GLP -1 (snižava nivo šećera u krvi).
- Injektirani lijek za dijabetes: uzima se injekcijom u masnoću ispod kože. Ponekad se nazivaju potkožne injekcije. Neki od ovih lijekova uključuju sljedeće:^[8]
- Pramlintid (Symlin): je agonist amilina. Djeluje centralno (preko mozga) na smanjenje unosa hrane i šećera u krvi. Najčešće ga koriste za vrijeme obroka osobe s dijabetesom tipa 1 i tipa 2.
- Exenatide (Byetta): sintetski oblik exendina-4 (agonist GLP-1 receptora koji povećava lučenje insulina, smanjuje lučenje glukagona iz pankreasa i smanjuje unos hrane).
Lijekovi za snižavanje holesterola: neophodni su kada je nivo holesterola visok. Inhibitori HMG-CoA-reduktaze, koji se nazivaju i "statini", efikasno snižavaju nivoe lipoproteina niske gustoće, holesterola i triglicerida. Visoka doza nikotinske kiseline (niacin) takođe može smanjiti nivo holesterola.
Lijekovi za srce: Enzim koji konvertuje angiotenzin (ACE) inhibitori, diuretici, digoksin i beta-blokatori mogu pomoći u liječenju kardiomiopatije i zatajenja srca.

Upravljanje i prognoza

Ne postoji lijek za Alströmov sindrom. Tretmani ciljaju na pojedinačne simptome i mogu uključivati dijetu, korektivna sočiva, slušna pomagala, lijekove za dijabetes i probleme sa srcem i dijalizu i transplantaciju u slučaju zatajenja bubrega ili zatajenja jetre. Prognoza varira ovisno o specifičnoj kombinaciji simptoma, ali osobe s Alströmovim sindromom rijetko žive iznad 50 godina..^[13]

Prognoza za Alströmov sindrom je komplikovana jer uveliko varira. Svaka osoba koja ima ovaj sindrom ima drugačiji skup poremećaja. Može doći do trajnog sljepila, gluhoće i dijabetesa tipa 2. Zatajenje jetre i bubrega može se progresivno pogoršavati. Očekivano trajanje života se obično smanjuje, a pacijenti rijetko žive preko 50 godina.^[6]^[13]^[14]

Epidemiologija i historija

Prijavljeno je najmanje 900 slučajeva.^[12] Prevalencija je manja od 1/1.000.000 osoba u općoj populaciji,^[4] ali je poremećaj mnogo češći u Akađanima, kao u Novoj Škotskoj i kod Kadžuna, u Lujzijani, SAD.^[15] Prvi put opisao ga je švedski psihijatar Carl-Henry Alström sa svoja tri saradnika, B. Hallgrenom, I. B. Nilssonom i H. Asanderom, 1959.^[16]

Reference

^ Ewerbeck, H. (6. 12. 2012). Differential Diagnosis in Pediatrics: A Compendium of Symptoms and Findings (jezik: engleski). Springer Science & Business Media. str. 315. ISBN 9781461260745.
^ Joy, T; Cao, H; Black, G; Malik, R; Charlton-Menys, V; Hegele, RA; Durrington, PN (21. 12. 2007). "Alstrom syndrome (OMIM 203800): a case report and literature review". Orphanet Journal of Rare Diseases. 2: 49. doi:10.1186/1750-1172-2-49. PMC 2266715. PMID 18154657.
^ Marshall, Jan D.; Muller, Jean; Collin, Gayle B.; Milan, Gabriella; Kingsmore, Stephen F.; Dinwiddie, Darrell; Farrow, Emily G.; Miller, Neil A.; Favaretto, Francesca (juli 2015). "Alström Syndrome: Mutation Spectrum of ALMS1". Human Mutation. 36 (7): 660–668. doi:10.1002/humu.22796. ISSN 1098-1004. PMC 4475486. PMID 25846608.
^ ^a ^b "Alström Syndrome". NORD (National Organization for Rare Disorders). Arhivirano s originala, 18. 3. 2021. Pristupljeno 7. 12. 2015.
^ "Alstrom Syndrome". Healthline. Pristupljeno 6. 12. 2015.
^ ^a ^b ^c "Alström Syndrome — Symptoms, Diagnosis, Treatment of Alström Syndrome". NY Times Health Information. Arhivirano s originala, 7. 3. 2016. Pristupljeno 6. 12. 2015.
^ "Alström Syndrome". NORD (National Organization for Rare Disorders) (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 18. 3. 2021. Pristupljeno 5. 11. 2015.
^ ^a ^b ^c ^d "Alstrom syndrome". New Bridge Organic Market Jacksonville. Arhivirano s originala, 10. 12. 2015. Pristupljeno 6. 12. 2015.
^ "Alstrom Syndrome". Healthline. Pristupljeno 6. 12. 2015.
^ ^a ^b Alström Syndrome
^ Marshall J, Paisey RB, Carey C, Macdermott S. Alström syndrome. GeneReviews. May 31, 2012; http://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK1267/
^ ^a ^b ^c "Alström syndrome". Genetics Home Reference. 30. 11. 2015. Pristupljeno 6. 12. 2015.
^ ^a ^b ^c "Alstrom Syndrome". Healthline. Arhivirano s originala, 5. 3. 2015. Pristupljeno 6. 12. 2015.
^ "About Alström Syndrome". www.deafblindinternational.org. Arhivirano s originala, 16. 11. 2017. Pristupljeno 6. 12. 2015.
^ "OMIM Entry - # 203800 - ALSTROM SYNDROME; ALMS". www.omim.org (jezik: engleski). Pristupljeno 16. 7. 2019.
^ Alstrom, C. H.; Hallgren, B.; Nilsson, L. B.; Asander, H. (1959). "Retinal degeneration combined with obesity, diabetes mellitus and neurogenous deafness: a specific syndrome (not hitherto described) distinct from the Laurence-Moon-Bardet-Biedl syndrome: a clinical, endocrinological and genetic examination based on a large pedigree". Acta Psychiatrica et Neurologica Scandinavica. Supplementum. 129: 1–35. ISSN 0365-5067. PMID 13649370.

Dopunska literatura

Marshall JD, Beck S, Maffei P, Naggert JK (2007). "Alström syndrome". Eur. J. Hum. Genet. 15 (12): 1193–202. doi:10.1038/sj.ejhg.5201933. PMID 17940554.