U ovu grupu pripadaju litij (Li), natrij (Na), kalij (K), rubidij (Rb), cezij (Cs) i francij (Fr).
Naziv alkalni metali vode od riječi algili (biljni pepeo, jer se soli alkalnih metala nalaze u biljnom pepelu.
Alkalni metali se lahko oksidiraju pa se stoga nikada u prirodi ne nalaze u elementarnom stanju, već kao spojevi. Kako su skoro sve njihove soli rastvorljive u vodi, često dolaze kao ioni u vodenim otopinama (prvenstveno morskoj vodi). Također dolaze i u obliku mineralnih naslaga (NaCl) ispod Zemljine površine. U pustinjskoj regiji blizu granice između Čilea i Perua dolaze u obliku natrij nitrata, poznatog kao Čilska salitra.[1] Najveću zastupljenost imaju natrij i kalij. Litij je relativno rijedak element.
Fizičke osobine
Svi elementi ove grupe imaju osobine tipičnih metala (metalni sjaj i dobru termalnu provodljivost). Meki su i imaju niske tačke topljenja. Alkalni metali imaju niske energije ionizacije, jer se jedan elektron u vanjskoj ljusci lahko odvaja. Zbog toga se lahko oksidiraju i dobra su redukciona sredstva, ali je zato njihove spojeve teško redukovati. Zbog toga se prilikom njihovog dobijanja koristi elektroliza iz rastaljenih hlorida. Ioni alkalnih metala plamenu daju intenzivne boje karakteristične za odgovarajući element (npr. natrij – žuto, kalij – ljubičasto, litij – crveno). Ova osobina se koristi u njihovoj identifikaciji plamenim testom.
Hemijske osobine
Alkalni metali imaju jake redukcione osobine pa imaju sposobnost da redukuju vodu dajući elementarni hidrogen:
2 Na (s) + 2H2O → 2 Na+ (aq) + 2 OH- (aq) + H2 (g)