Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden. Ako smatrate da ste ga sposobni prevesti, kliknite na "Uredi" i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisubosanskog jezika.
9K38 Igla (NATO oznaka SA-18 Grouse) je prijenosni PVO sistem s infracrvenim navođenjem razvijen u SSSR-u/Rusiji.
Razvoj
Razvoj Igla sistema započinje 1971. kako bi zamijenila stariji i manje pouzdan sistem Strela.
Česta je zabluda da je Igla samo poboljšana verzija Strele, no u stvarnosti se radi o puno naprednijem i pouzdanijem sistemu.
Glavni ciljevi novog projekta su bili, razviti protivzračni sistem s većom otpornosti i boljim ciljanjem od prethodnog Strela sistema.
Tehnički problemi u početku razvoja su odmah ukazali na činjenicu da će razvoj sistema trajati duže od planiranog, ali 1978. razvojni projekt se podijelio u dva dijela. Prvi je trebao nastaviti s razvojem pune funkcionalne Igle, dok je drugi trebao razviti jednostavniju Iglu temeljenu na prethodnoj Streli, te je ta pojednostavljena Igla trebala ući u proizvodnju i službu ranije.
Igla-1
94310 Igla-1 sistem ulazi u službu u Sovjetskoj vojsci 11. aprila1981. Glavne razlike, između Strele 3 i Igle, je što je Igla imala sistem identifikacije aviona koji cilja, tako da ne bi došlo do slučajnog obaranja prijateljskog aviona. Igla je i malo veća te ima bolje dizajnirana krilca pomoću kojih može pratiti okretnije zrakoplove. Kako bi se smanjila mogućnost da raketa pođe za toplinskim protiv-mjerama koje može izbaciti protivnički avion, opremljena je s novim sustavom navođenja koje se hladi te tako omogućuje fiksiranost navođenja na prvobitnu metu.
Igla
9K38 Igla je verzijaa s potpunom opremom i dodacima te u službu ulazi 1983. Glavna unaprijeđenja u odnosu na Iglu-1 su, veća otpornost od ometanja, osjetljivije navođenje. Jedna od glavnih novosti je i mogućnost gađanja ciljeva u odlasku i u dolasku. Kod ranijih projektilaavioni su se mogli gađati samo u odlasku kada vruće ispuhe okrenu prema sustavu. Igla je imala i veći domet te je ostatak svog goriva pri kontaktu s metom mogla koristiti kao dodatni eksploziv čineći veću štetu.[1]
Uskoro je razvijena i verzija za mornaricu NATO oznake SA-N-10 Grouse.
Verzije
Igla-S
Igla-1E -
Izvozna verzija.
Igla-1D -
Verzija za jedinice padobarnaca i specijane jedinice.
Igla-1V -
Verzija dizajnirana za lansiranje iz zraka. Koristi se na borbenim helikopterima.
Igla-1N -
Verzija s većom bojevom glavom ali manjom brzinom i dometom.
Igla-1S -
Najnovija verzija s većim dometom, osjetljivijim navođenjem i većom količinom eksploziva.[2]
Korisnici
Igla u službi Slovenske vojske.Dvostruki lanser Igle postavljen na kamion.
.jpg)
