Delo se temelji, s jedne strane, na njegovim ličnim iskustvima i putničkim doživljajima, a s druge strane na njegovoj ogromnoj lektiri, poznavanju klasičnih i modernih jezika i na širokoj humanističkoj erudiciji. Knjiga opisuje mladost, zanat i odlazak u manastir Hopovo, a zatim odlazak iz manastira i put u Evropu, sve do boravka u Lajpcigu, gde će slušati filozofiju i započeti izdavanje svojih knjiga.
Njegov književni program karakteriše raskid s tradicijom crkvenoslovenskog jezika, kulturni preobražaj naroda na osnovama zapadne prosvećenosti, stvaranje književnosti na narodnom jeziku prema uzorima iz zapadnoevropske i antičke tradicije. U knjizi kritikuje tadašnje manastire, kaluđere i sujeverje i izlaže ideje o slobodnom mišljenju, vaspitanju i prosvećivanju naroda. Kritika se ne odnosi na crkvu u celini, jer je npr. temišvarskogepiskopaGeorgija Popovića prikazao kao slobodoumnog i prosvećenog mislioca.
Vanjske veze
Wikiteka ima originalan tekst povezan sa ovim člankom: