Zglobni autobus popularno zvan i "dupli autobus" ili "autobus - harmonika" je autobus koji ima dva dijela putničkog prostora koji su odvojeni ceradom u obliku harmonike. Zglobni autobus ima 3 osovine, od kojih se dvije nalaze na prednjem dijelu a treća se nalazi na zadnjem dijelu. Zbog sigurnosti i stabiliteta srednja osovina je opremljena duplim gumama. Dužine je oko 18 metara, za razliku od standardnih (unjenih) autobusa koji su dužine od 11 do 14 metara i velikog je kapaciteta putnika, preko 100. Na nekim modelima zglobnih autobusa zadnja osovina je prateća, odnosno okreće su u suprotnom smjeru od prve osovine što omogućuje sigurniji i lakši prolaz kroz zavoje.
Prvi primjerci zglobnih autobusa pojavili su se u Evropi sredinom 1920-ih godina prošlog stoljeća. Od sredine 1960-ih u Kaliforniji počeli su voziti moderni zglobni autobusi General Motorsa "XMC 77". Od 1963. u bečkom prometu su zglobni autobusi proizvođača "Gräf & Stift". U Velikoj Britaniji prvi zglobni autobusi marke "Leyland" počeli su voziti u gradu Sheffieldu.
Prednosti i nedostaci
Glavna prednost zglobnog autobusa je veliki kapacitet putnika, dok mu je glavni nedostatak sporost i tromost zbog snage motora, modeli zglobnih autobusa naime najčešće imaju identične motore kao i model obične verzije.
Dupli zglobni autobusi pojavili su se na tržištu početkom 1990-ih godina. Dužine je oko 25 metara i kapaciteta preko 250 putnika.
Zglobni autobusi na kat
U nekoliko pokušaja da naprave zglobni autobus na kat njemački proizvođač "Neoplan" napravio je "Neoplan Jumbocruiser", te ga je proizvodio od 1975. do 1992. Na ovom modelu prolaz iz jednog dijela u drugi moguć je samo u gornjem katu.