Zajednički poduhvat

Zajednički poduhvat (engl. joint venture) je ugovor kome dve ili više osoba, ili preduzeća, udružuju svoju imovinu i/ili rad radi ostvarenja unaprijed određenog poslovnog poduhvata, a posle, pošto se poslovni pothvat ispuni, osobe se razdružuju, s tim da učesnici proporcionalno svom udelu ili dogovoru dele dobitak i snose gubitak.[1]

Zajednički poduhvat je sličan partnerstvu, ali se od njega razlikuje po tome što se odnosi na unapred određenu poslovnu operaciju čije je ostvarenje vezano na određeno vreme (makar i na više godina), dok partnerstvo predstavlja zajedničko vođenje poslova u svim segmentima njihove delatnosti i u pravilu je trajan poslovni odnos.

Formulisanje

Joint venture može se formulisati kroz niz koraka, pri čemu je za svaki potrebno mnogo rada, te svaki korak mora biti precizan. Ti koraci su:[2]

  • ciljevi, struktura i projektovanje forme zajedničkog poduhvata, uključujući i iznos ulaganja kao i financijske aranžmane i dug
  • proizvodi koje će preduzeće zajedničkog poduhvata proizvoditi, njihov tehnički opis i upotreba
  • alternativne proizvodne tehnologije
  • procenjene vrednosti opreme
  • procenjena cena (e) proizvoda
  • cena financijskog ulaganja
  • analiza tržišta za proizvod koji će se proizvoditi, unutar i izvan terotorija
  • analiza konkurencije
  • projektovanje prodaje i metoda distribucije
  • detalji ponude, uključujući i marketing (reklamiranje), transport i skladištenje proizvoda, kao i njihovo ispitivanje kvaliteta, poslovi vezani uz nusproizvode i otpad
  • procenjeni troškovi za transfer tehnologije
  • strani marketing na ciljanom tržištu
  • potrebno osoblje i njihova obuka
  • financijska projekcija
  • uticaj na okolinu
  • socijalna naknada.

Studija izvodljivosti

Studija izvodljivost pokazuje isplativost projekta zajedničkog poduhvata, a u nju je uključen čitav niz parametara, kao što su:

  • partneri zajedničkog poduhvata
  • ciljevi i struktura preduzeća zajedničkog poduhvata
  • ulaganje i financiranje projekta
  • proizvodi preduzeća te njihov opis
  • tehnologija proizvodnje
  • troškovi potrebne opreme
  • troškovi transfera tehnologija
  • analiza cenovna koristi
  • analiza tržišta
  • analiza konkurencije
  • troškovi opskrbe, transporta, skladištenja, nusproizvoda i otpada.
  • potrebno osoblje i njihova obuka.

Mane

Neki od nedostataka u zajedničkom poduhvatu mogu biti:[3]

  • različite filozofije u određivanju očekivanja i ciljeva između joint venture partnera.
  • neravnoteža u visini ulaganja i stručnosti.
  • neadekvatna identifikacija, podrška i kompenzacija kod višeg vođstva i menadžmentskog tima.
  • prilikom udruživanja preduzeća iz različitih kontinenata, dolazi do sukoba kultura i načina rukovođenja kod JV partnera.

Postotak zajedničkog ulaganja

U Sjedinjenim Državama, da bi se osnovalo joint venture društvo, potreban je sljedeći nivo ulaganja:[4]

  • manje od USD 3 miliona; 70% glavnice moraju činiti investicije.
  • više od USD 3 miliona; 50% glavnice moraju činiti investicije.
  • više od USD 10 miliona; 40% glavnice moraju činiti investicije.
  • više od USD 30 miliona; 33% glavnice moraju činiti investicije.

Strani investicioni partneri u SAD-u moraju uložiti minimalno 25% od ukupne vrednosti glavnice. Kineski ulagači nemaju zakonom predviđeni minimum ulaganja.

Prekid

Joint venture društvo može prestati sa radom kada se:

  • ostvare ciljevi JV pothvata
  • ne ostvare ciljevi JV pothvata
  • jedan ili oba partnera se ne slažu sa ciljevima zajedničke JV tvrtke
  • jedan ili oba partnera počinju razvijati nove ciljeve
  • istekne vreme zajedničkog pothvata
  • zbog pravnih ili finansijskih razloga
  • zbog razvoja tržišnih uslova u kojima zajednički pothvat više nije relevantan.

Reference

  1. ↑ Robert Wallace (2004). Strategic Partnerships: An Entrepreneur's Guide to Joint Ventures and Alliances. Kaplan Publishing. ISBN 978-1-60714-060-3. 
  2. ↑ Sharing Capital, Technology, Human Resources, Risks and Rewards
  3. ↑ Joint Venture Law & Legal Definition
  4. ↑ The pros and cons of joint ventures

Literatura

  • Robert Wallace (2004). Strategic Partnerships: An Entrepreneur's Guide to Joint Ventures and Alliances. Kaplan Publishing. ISBN 978-1-60714-060-3. 

Vanjske veze