Venecijanski prozor (ponekad zvan i palladijevski prozor) je naziv za trodijelni prozor, kod kojeg je središnji dio najširi, te na vrhu zaključen lučno, dok su uži bočni dijelovi zaključeni ravnom gredom.^[1]

Unatoč imenu, nije karakterističan samo za Veneciju i Veneto.

Premda se doimlje da proizlazi iz Palladijevog motiva, zapravo su ga, kao uostalom i Palladijev motiv, koristili već ranije Rafael i Bramante.^[2]

Kasnije ga osobito koristi Vincenzo Scamozzi, a preuzima Inigo Jones, te je vrlo čest u engleskoj arhitekturi 18.vijeka.

Javlja se i u verziji u kojoj ga reljefno obrubljuje veći vanjski luk. Tu je verziju razvio Lord Burlington iz crteža Andree Palladija, koristeći je u više svojih arhitektonskih ostvarenja, a nakon njega i mnogi drugi engleski arhitekti, do duboko u 19. vijek.^[3]

• Summerson 1991. – Summerson, John: The Classical Language of Architecture, London, 1991., str. 134. (s. v. Venetian window)

• Palladijev motiv