Novembarska povelja grada Novog Sada (2002.) Zlatna medalja Novosadskog sajma (2002.) titula akademika SAIN (2006.)
Veljko Milković (Subotica, 13. novembra, 1949) je srpski pronalazač i istraživač iz Novog Sada, Srbija. Milković je aktivan u ekološkom istraživanju, kao i u amaterskoj arheologiji i istraživanjima novih energetskih tehnologija i napisao je brojne knjige u ovim oblastima. Za svoj rad dobio je nekoliko nagrada. Član je Srpske Akademije Inovacionih Nauka iz Beograda, grupe 20-ak pronalazača[1]. Poseduje odobrene patente za svoje pronalaske[2].
Pronalasci i istraživanja
Samogrejna ekološka kuća Veljka MilkovićaRučna pumpa za vodu s klatnom Veljka Milkovića
Izumeo je samogrejnu ekološku kuću[3][4] iliti solarne zemunice sa zemljanom zaštitom i reflektujućim površinama[5][6] i brojne, kako ih on naziva, ekološke inovacije: staklenike i plastenike sa reflektujućim površinama, gljivarnike. Nekoliko njegovih pronalazaka se odnosi na jednostave stvari za svakodnevnu upotrebu; kao što je autonomni punjač baterija, serija univerzalnih alata kao i toaletna daska za osobe sa hemoroidima.
Sa nekim od svojih pronalazaka, Milković je otvorio nova poglavlja u mehanici stvarajući nove mehaničke efekte kombinujući proste mašine; klatno i polugu[7]. Njegovi osnovni pronalasci u ovoj kategoriji su, kako ih on naziva, impulsno-gravitacione mašine[8] (Kolica sa klatnom[9], Dvostepeni mehanički oscilator[10][11]), Ručna pumpa za vodu sa klatnom[12][13]), vrsta prostih mehaničkih oscilatornih sistema sa pogonskim klatnom[14].
Petrovaradinska tvrđava
Među Veljkovim interesovanjima je i istraživanje Petrovaradinske tvrđave[15] u Novom Sadu. Tvrdi da je uspeo da otkrije pravilnosti[16] u podzemnim lavirintu sa "strelastim", "Y" i "čekić T" raskrsnicama[17] što mu omogućuje da bezbedno pretražuje tvrđavu i njeno podzemlje[18]. Muzej Grada Novog Sada 1977. godine dodeljuje mu zahvalnicu za "Svesrdnu saradnju na proučavanju Petrovaradinske tvrđave"[19].
Godine 1983. pri Biblioteci "Vladimir Nazor" iz Petrovaradina, Srećko Drk i Veljko Milković osnivaju "Klub prijatelja Petrovaradinske tvrđave".
Godine 1997. najavljuje tekst "Misterije Petrovaradinske tvrđave", koja je objavljena u vidu feljtona, skripte i knjige. Kroz predavanja[20] i izlete upozoravao na opasnosti, ali i veliki turistički potencijal Petrovaradina, Fruške Gore, Srema i srednjeg Podunavlja[21][22].
Nagrade i priznanja
Među različitim domaćim i stranim nagradama, 2002. godine za izuzetan doprinos i inovacije u oblasti ekologije i energetike, primio je "Novembarsku povelju grada Novog Sada"[23][24][25][26] kao i 2002. godine zlatnu medalju Novosadskog sajma[27] za pronalazak - ručnu pumpu za vodu s klatnom. Od 2006. godine postaje akademik Srpske akademije inovacionih nauka iz Beograda[28][29][30][31] u svojstvu dopisnog člana, a iste godine i akademik pri Akademiji izumitelja Srbije[32] - SAIN iz Beograda u svojstvu redovnog člana.
Publikacije
Veljko Milković je napisao 16 knjiga i brošura i 6 drugih publikacija.
Knjige
"Solarne zemunice - dom budućnosti" (1983)
"Ekološke kuće" (1991)
"Šume za proizvodnju hrane – zamena za njive" (1992)
"Ka antigravitaciji - kompaktna vozila" (1994)
"Antigravitacioni motor / Anti-gravity motor" (1996)
"Perpetuum mobile" (2001)
"Petrovaradin kroz legendu i stvarnost" (2001)
"Petrovaradin i Srem - misterija prošlosti" (2003)[33]
