Ustav Francuske iz 1852. godine bio je po redu jedanaesti pisani ustav u Francuskoj, donesen 14. siječnja 1852. godine od strane tadašnjeg (još uvijek) predsjednika Louisa-Napoléona Bonapartea, koji si je temeljem puča osigurao gotovo diktatorske ovlasti. Ustav je bio posljedica namještenog referenduma na kojemu je Bonaparte dobio ovlasti da svojevoljno mijenja ustav i zadrži enormne ovlasti. Mijenjan je samo jednom, 25. prosinca 1852. godine, te je u konačnici postao osnova za formiranje Drugog Carstva.

Ustav iz 1852. bio je znatno restriktivniji od svog prethodnika te je Bonaparteu dao gotovo apsolutističke ovlasti. Bonaparteova vlast bila je temeljena na cezarističkoj vladavini njegova strica Napoleona I, a dotadašnja podjela vlasti pretvorila se u koegzistenciju osobne vladavine Princa-Predsjednika i oslabljenog parlamenta. S druge strane, političke i građanske slobode nisu dirane, a ustav je direktno referirao na Revoluciju 1789. godine i Prvo Carstvo, što su sve bile tehnike kojima si je Bonaparte postepeno gradio put prema apsolutnoj vladavini u obliku Drugog Carstva.