U srednjovjekovnim tekstovima se za Ulaide koristi izraz Clanna Rudraige (moderni ispis: Clanna Rudhraighe, anglicizirano: Clanna Rury) što znači "potomci Rudraigea" – a odakle potiče suvremeni irski naziv Rúraíocht za Ulsterski ciklusirske mitologije).[1]
Korištenje riječi cuige, ranije cóiced, doslovno "petina", odnosno "pokrajina", sugerira da je pred pisanu historiju u Irskoj postojala pentarhija koju su činili klanovi Ulaida, Connachta (Connacht) i Laigin (Leinster), oblast Mumu (Munster) i centralna kraljevina Mide.[2] Uladiska teritorija se na vrhuncu prostirala na jug sve do rijeke Boyne i na zapad do današnje Grofovije Leitrim. Pentarhija je međutim prestala postojati u 5. vijeku kada počinje pisana historija Irske. Ulaidi su još uvijek držali značajne teritorije, prije svega u današnjem Antrimu, Downu i Louthu, iako su se granice šesto mijenjale sa vremenom. Glavna vladajuća kuća je bila Dál Fiatach sa sjedištem u Downpatricku, Grofovija Down. Izraz Ulaid je dobio dodatno geografsko značenje tako da se izraz rí Ulad, "kralj Ulaida", mogao odnositi na kralja Dál Fiatacha odnosno vrhovnog kralja sjeveroistočne Irske, od kojih su mnogi dolazili iz dinastija Cruithnea kao što su Dál nAraide i Uí Echach Cobo (Dál nAraide su čak svojevremeno u svojim genealogijama počeli koristiti naziv na fir Ulaid, "pravi Ulaid"). Ostatak drevne pokrajine je pao pod nadzor Airgialle i sjevernih dinastija Uí Néilla. Ulaidi su kao poseban narod, koje je predstavljao Dál Fiatach, preživjeli do 1177. kada ih je pokorio anglo-normanski vitez John de Courcy.[3][4]
