Igračka karijera, koju je proveo kao desni bek, trajala mu je samo devet godina, a proveo ju je isključivo u Švedskoj, gdje je igrao za tri različita kluba, od kojih su dva bila amaterska, dok je Kalrskoga tada igrao u četvrtoj ligi. U dobi od 27 godina prestao je igrati nogomet, odustavši od svog sna da postane profesionalni nogometaš. Kasnije, svoju je igračku karijeru opisao na sljedeći način: "Na mene se gledalo kao na izrazito prosječnog braniča, ali braniča koji je rijetko pravio pogreške."[1]
Ipak, četiri godine kasnije započeo je trenersku karijeru u Degerforsu, a od 1977. do 2001. godine imao je iznimno uspješnu trenersku karijeru u klubovima, osvajavši prvenstva i kupove u Švedskoj, Portugalu i Italiji. Također je osvojio i Kup UEFA te Kup pobjednika kupova (posljednje izdanje turnira prije ukidanja), a igrao je i finale Kupa prvaka.
Godine 2001. preuzeo je reprezentaciju Engleske, koju je vodio do 2006. godine; smijenjen je nakon kontroverzne izjave da bi rado preuzeo klupu Aston Ville za slučaj da Engleska postane svjetski prvak, vjerujući da će bogati arapski investitor kupiti klub, ne znajući zapravo da je "bogati Arapin" zapravo novinar Mazher Mahmood. Danas se vjeruje kako je upravo ta izjava koštala Erikssona posla.[2] Kasnije je još vodio i reprezentacije Meksika, Obalu Bjelokosti i Filipine. Na klupskoj razini vodio je Manchester City i Leicester City te tri kineska kluba od 2013. do 2017. godine.
U siječnju 2024. javno je objavio kako boluje od terminalnog raka gušterače te kako ima "godinu dana života u najboljem slučaju".[3][4] U ožujku iste godine, Liverpool mu je ispunio dugogodišnju želju da vodi klub tako što ga je pozvao za trenera momčadi klupskih legendi u dobrotvornoj utakmici s Ajaxom.[5] Preminuo je 26. kolovoza2024. godine.[6][7]
