Vrlo malo se zna o njegovom životu. Pravo ime mu je bilo «Muhammad-Effendi, sin Mahmuda, sin Abdullaha», Suzi je bio pseudonim i znači «plamteći». Zna se da je rođen u Prizrenu između 1455. i 1465.
Osnovao je vakuf u Prizrenu. Jedan dio svog života je proveo u Beogradu a po jednom nazivu u kojem se spominje (Naqshbandi Suzi) i po drugim podacima možemo pretpostaviti da je pripadao Nakšibendijama, jednom sufiskom redu.
Suzi Čelebi je služio kao katib[1]osmanskog vojskovođe i eksploatatora Alije Mihaloğlua[2] i svjedočio je mnogim pohodima i bitkama. Po povratku u Prizren napisao je Gazavatnam Mihaloğlu, epsku pjesmu od oko 15.000 stihova od kojih je 2.000 sačuvano i čuva se u Berlinskoj knjižnici i u «Orijentalnoj zbirci» (bivše) Jugoslavenske akademije u Zagrebu. Premda je pjesma trebala biti epska vojna kronika, pjesnik joj je unio blistavi jezik kako bi ju učinio privlačnom poput lirskog djela.
Suzi Çelebi je umro u Prizrenu i pokopan je u maloj džamiji u centru Prizrena, na lijevoj strani rijeke Bistrice. Džamija je izgrađena 1513. godine i najstarija je u gradu. Grob je ograđen malim zidom i na njemu je uklesana pjesnikova godina smrti.
Po Suzi Çelebiji je nazvana jedna ulica u Prizrenu.
