Sudačku karijeru je započeo u utakmicama lige The Football League1927. godine, većinom utakmice Druge divizije i utakmice Treće divizije: sjever i Treće divizije: jug.
Nakon toga, otišao je u "vode" nogometneadministracije. Služio je kao tajnikengleskog nogometnog saveza od 1934. do 1962., i predsjednikFIFA-e od 1961. do 1974. godine. Tjekom njegovog predsjedanja FIFA-om, Rous je posvjedočio o pobjedi Engleske na svjetskom prvenstvu 1966. Rous je postao neomiljen sa politikom u FIFA-i, koja je imala velik eurocentričan pristup, kao kad nije učinio ništa da smanji rastuću zabrinutost u FIFA-i zbog debitiranja afričkognogometa u Svjetskom prvenstvu. CAF-ovi službenici, pogotovo Ydnekatchew Tessema i tadašnji predsjednik, sve više su izjavljivali o svojoj ljutnji, a to je vodilo do kraja europske dominacije međunarodnim nogometom. Tanzanac Rhamadan Ali, sportskinovinar i bivši nogometaš, ponovio je mišljenja i osjećaje afričkekonfederacije o predsjedniku FIFA-e: "CAF-u je dosta FIFA-e sa Sir Stanleyjem Rousom, i želimo novog čovjeka za predsjednikaFIFA-e, povoljnijeg za interese afričkog nogometa" (Ali 1984:10). Teškoća za Afriku je bila ta, da sam CAF ne može utjecati na odlazak predsjednika Rousa. Nastanak i utjecaj FIFA-inog jedinog ne-europskog predsjednika se podrazumjevala u taj složeni sastav okolnosti. Do svog umirovljenja kao predsjednika, 11. lipnja1974., Stanley Rous je nominiran za počasnog predsjednika FIFA-e.[6]
Rousov doprinos u nogometu je bio velik, napisavši ponovo pravila nogometa1938. godine, tako da ih je pojednostavio i olakšao za razumjeti. On je također prvi nogometni sudac koji je koristio dijagonalni sustav suđenja.[7] Prema belgijskom sudcu Johnu Langenusu, koji je sudio finale nogometnog SP-a 1930., Rous je vidio da sudci iz njegove zemlje prave sličan pokušaj suđenja.[8]
Kratkotrajni Rous kup je nazvan po njemu, kao i Rous Stand na stadionu Vicarage Road (Watford FC). Postao je i doživotni predsjednikom QPR-a.[6]