Za stadion se koristio službeni naziv Boston National League Base Ball Park, a prije toga je neformalno bio poznat kao Walpole Street Grounds; odnosno Union Baseball Grounds i Boston Baseball Grounds.
South End Grounds je prvi put otvoren 16.5.1871. Posljednja je utakmica na tom stadionu odigrana 10.9.1887. Nakon toga je srušen kako bi se izgradio novi.
Drugi stadion pod nazivom South End Grounds je otvoren 25.5.1888. godine. Bio je poznat pod nazivom Grand Pavilion, te sagrađen u srednjovjekovnom stilu popularnom 1880-ih i 1890-ih. Prema nekim procjenama je imao 6.800 sjedećih mjesta. Uništen je u požaru (Veliki požar u Roxburyju) 15.5.1894. koga su započela djeca igrajući se s vatrom ispod sjedala. Požar se brzo proširio i uništio ne samo stadion, nego i 117 drugih zgrada. Dok je trajala izgradnja novog stadiona, Boston je utakmice igrao na Congress Street Grounds.
Treći stadion pod nazivom South End Grounds je sagrađen za deset tjedana i otvoren 20.7.1894. Zbog nedostatnog novca od osiguranja, stadion je bio daleko manji od prethodnog. Boston Braves su na South End Groundsu posljednju utakmicu odigrali 11.8.1914. zbog sve većeg broja publike u sezoni 1914. Klub je igrao na Fenway Parku sve dok Braves Field nije dovršen 1915. godine.