Slučaj speleoloških istraživača

Fullerov hipotetski slučaj uključuje nekoliko speleologa koji su zarobljeni u pečini te suočeni sa gladi. Slučaj istražuje kako bi zakon trebao postupati sa spašenima koji su ubili jednog svog i pojeli ga da prežive

Slučaj speleoloških istraživača (eng. "The Case of the Speluncean Explorers") je članak koji je objavio pravni filozof Lon L. Fuller 1949. u žurnalu Harvard Law Review. Predstavljen je u obliku fiktivne presude, te predstavlja nedoumicu sudske prakse i moralnu dilemu čitatelju, kao i pet mogućih rješenja u obliku sudskih mišljenja koji se pripisuju sucima koji zasjedaju na izmišljenom "Vrhovnom sudu Newgartha" u godini 4300.[1]

U tom hipotetskom slučaju, pet speleoloških istraživača se nađu zarobljeni u podzemnoj pečini nakon odrona zemlje. Saznaju preko radio kontakta da će, bez hrane, vrlo vjerojatno izgladnjeti do smrti prije nego će biti spašeni. Odluče žrtvovati i pojesti jednog od njih kako bi mogli preživjeti. Odluče koga će ubiti uz pomoć kocke. Nakon što četvoricu spasi hitna služba, sazna se o njihovom postupku te ih državni tužilac optuži za ubojstvo petog istraživača. Sud ih proglasi krivim te se žale Vrhovnom sudu Newgartha. U slučaju da presuda ne bude ukinuta (ili preinačena), suočeni su sa smrtnom kaznom. Iako je zakonodavstvo jasno po tom pitanju, postoji velik pritisak u javnosti da se četvorica ne osude.

Članak nudi pet mogućih mišljenja sudaca. Dva suca potvrđuju presudu, naglašavajući važnost podjele vlasti i doslovnog tumačenja pravila zakonodavstva. Drugo dvoje sudaca preinače presudu; jedan naglašava "zdravi razum" po ovom pitanju dok drugi koristi argumente prirodnog prava i pristup koji služi svrsi.[2] Peti sudac, koji ne može donijeti odluku, odustaje. Pošto sud ne može donijeti odluku zbog izjednačenosti, izvorna presuda ostaje te su ljudi osuđeni na smrt.

Fullerov pristup je opisan kao "klasičan primjer sudske prakse"[3] i "a mikrokozmos rasprava [20.] vijeka" u pravnoj filozofiji.[4] On dozvoljava kontrast među različitim pravnim filozofijama, od kojih su glavni prirodno pravo i pozitivno pravo. U periodu od pedeset godina nakon objave članka, napisano je 25 sličnih hipotetskih presuda od strane raznih autora čije su perspektive uključivale prirodno pravo, pozitivizam, pristup koji služi svrsi, i dr. [5]

Izvori

  1. ↑ Fuller 1949, str. 645
  2. ↑ Caron & Gely 2004, str. 67
  3. ↑ D'Amato 1980, str. 467
  4. ↑ Eskridge Jr. 1993, str. 467
  5. ↑ Roederer 2003, str. 388

Bibliografija

Cahn, Naomi; Calmore, John; Coombs, Mary; Greene, Dwight; Miller, Geoffrey; Paul, Jeremy; Stein, Laura (1993). „The Case of the Speluncean Explorers: Contemporary Proceedings”. George Washington Law Review 61: 1754–1811. 
Caron, Paul L.; Gely, Rafael (2004). „Affirmative Refraction: Grutter v. Bollinger Through the Lens of the Case of the Speluncean Explorers”. Constitutional Commentary 21: 63–106. 
D'Amato, Anthony (1980). „The Speluncean Explorers – Further Proceedings”. Stanford Law Review 32: 467–485. DOI:10.2307/1228393. JSTOR 1228393. 
Easterbrook, Frank H. (1999). „The Case of the Speluncean Explorers: Revisited”. Harvard Law Review 112: 1834–1917. Arhivirano iz originala na datum 2014-07-14. 
Eskridge Jr., William N. (1993). „Case of the Speluncean Explorers: Twentieth-Century Statutory Interpretation in a Nutshell”. Washington Law Review 61: 1731–1753. 
Fuller, Lon L. (1949). „The Case of the Speluncean Explorers”. Harvard Law Review (The Harvard Law Review Association) 62 (4): 616–645. DOI:10.2307/1336025. JSTOR 1336025. 
Roederer, Christopher (2003). „Negotiating the Jurisprudential Terrain: A Model Theoretic Approach to Legal Theory”. Seattle University Law Review 27 (385): 385–451. Pristupljeno 15 January 2015. 

Dodatna literatura