Ovaj članak ili jedan njegov dio nije preveden ili je samo djelimično preveden. Ako smatrate da ste sposobni prevesti ga, pogledajte kako uređivati članak, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o standardima Wikipedije i srpskohrvatskog jezika.
Spermatophyta takođe poznati i kao phanerogams (taksoni Phanerogamae) ili phaenogams (takson Phaenogamae), obuhvataju one biljke koje proizvode sjeme, otuda i alternativno ime sjemenjače. Oni su podgrupa Embryophyta ili kopnenih biljaka. Termin phanerogams ili phanerogamae je izveden iz grčkogφανερός, phanerós, što znači "vidljivo", za razliku od cryptogamae koje je izvedeno iz grčkog κρυπτόςkryptós = "skriven" zajedno sa sufiksom, γαμέω, gameein, "oženiti se". Ovi termini razlikuju biljke sa skrivenim polnim organima (cryptogamae) od onih sa vidljivim polnim organima (phanerogamae).
Opis
Postojeći spermatophyta formira pet tipova, od kojih su prve četiri tradicionalno grupisane kao gymnosperm, biljke koje imaju otvoreno, "golo sjeme":
Cycadophyta, cikade, suptropska i tropska grupa biljaka,
Peti tip je cvjetna biljka, poznata i kao angiosperms ili magnoliophytes, najveća i najrazličitija grupa spermatophytes. Angiosperms poseduju sjemena koja se nalaze u voću, za razliku od golosemenjača (gymnosperms).
Pored gorenavedenih taksona, fosilni zapis sadrži dokaze o mnogim izumrlim taksonomima sjemenjača. Takozvane "sjemenske paprati" (Pteridospermae) su bile jedna od najranijih uspješnih grupa kopnenih biljaka, a šume kojima dominiraju sjemenske paprati prevladavale su u kasnom paleozoiku. Glossopteris je bio najistaknutiji rod u drevnom južnom superkontinentu Gondvane tokom permskog perioda. Do trijaskog perioda, ekološka važnost sjemenski paprati se smanjilila, a predstavnici modernih gymnosperm grupa bili su u izobilju i dominirali su krajem krede, kada su vladali angiosperms.
Evolucija
Došlo je do dupliranja cijelog genoma u pretku sjemenskih biljaka prije oko 319 miliona godina.[1] To je dovelo do niza evolucijskih promjena koje su rezultirale postankom sjemenskih biljaka.
Srednji devonski period (385 miliona godina) preteča sjemenskih biljaka iz Belgije je identifikovan i on je stariji od najstarije sjemenjače za oko 20 miliona godina. Runcaria, mali i radijalno simetrični, je opna megasporangija koji je okružena kupulom. Megasporangija nosi jedan neotvoreni zadnji produžetak ispupčen iznad pokrivača. Sumnja se da je proširenje uključeno u anemorfno oprašivanje. Runcaria baca novo svjetlo na redosled usvajanja karakteristika koje su dovele do sjemena. Runcaria ima sve osobine sjemenskih biljaka, osim krutog sjemenskog premaza i sistema koji vodi polen prema sjemenu.[2]
Veze i nomenklatura
Biljke sa sjemenom su tradicionalno podeljene na angiosperm, ili cvjetne biljke i gymnosperm, što uključuje gnetophytes, cikade, ginko i četinare. Starije morfološke studije su vjerovale u bliski odnos između gnetophytes i angiosperms,[3] posebno zbog provodnih elemenata kroz koje prolazi voda u biljkama. Međutim, molekularne studije (i neki noviji morfološki[4][5] i fosilni[6] naučni radovi) su generalno pokazali kladu gymnosperm, sa gnetofitima u ili blizu četinara. Na primer, jedan zajednički predloženi skup odnosa poznat je kao hipoteza o gne-bor i izgleda ovako:[7][8][9]
Alternativna filogenija spermatophytes zasnovana je na radu Novikova i Barabaš-Krasni 2015 [12] sa autorima biljnih taksona od Andersona, Andersona i Klela 2007[13] pokazuju odnos izumrlih klada.
↑Jiao Y, Wickett NJ, Ayyampalayam S, Chanderbali AS, Landherr L, Ralph PE, Tomsho LP, Hu Y, Liang H, Soltis PS, Soltis DE, Clifton SW, Schlarbaum SE, Schuster SC, Ma H, Leebens-Mack J, Depamphilis CW (2011) Ancestral polyploidy in seed plants and angiosperms. Nature
↑„Science Magazine”. Runcaria, a Middle Devonian Seed Plant Precursor. American Association for the Advancement of Science. 2011. Pristupljeno 22. 3. 2011.
↑Coiro, Mario; Chomicki, Guillaume; Doyle, James A. (n.d.). „Experimental signal dissection and method sensitivity analyses reaffirm the potential of fossils and morphology in the resolution of the relationship of angiosperms and Gnetales” (en). Paleobiology44 (3): 490-510. DOI:10.1017/pab.2018.23. ISSN0094-8373.
↑Anderson, Anderson & Cleal (2007). Brief history of the gymnosperms: classification, biodiversity, phytogeography and ecology. 20. SANBI. str. 280. ISBN978-1-919976-39-6.
Thomas N. Taylor, Edith L. Taylor, and Michael Krings. 2008. Paleobotany: The Biology and Evolution of Fossil Plants, 2nd edition. Academic Press (an imprint of Elsevier): Burlington, MA; New York, NY; San Diego, CA, USA, London, UK. 1252 pages. ISBN978-0-12-373972-8.