Sirius je bio hrvatski časopis za znanstvenu fantastiku iz Zagreba.
Ime je dobio po prividno najsjajnijoj zvijezdi na nebu, gledano sa Zemlje.
Izlazio je od 1976. do 1989., a izdavala ga je zagrebačka novinsko-izdavačka kuća Vjesnik. List se ugasio 1990. godine.
Osnivanje je predložio hrvatski književnik Damir Mikuličić 1976. godine. Mikuličić je bio i taj koji je dao ime ovom časopisu, a u prvim godinama Siriusovog izlaženja je bio i jednim od njegovih recenzenata.
U Siriusu su objavljeni brojni radovi domaćih autora, kao i prijevodi inozemnih autora znanstvene fantastike. Osim njih, objavljivao je teorijske radove, osvrte i ine priloge. Razdoblje izlaženja Siriusa se smatra zlatnim razdobljem SF književnosti u Hrvatskoj i SFRJ.[1].
Kulturološki, Sirius je odigrao ključnu ulogu za visoku kvalitetu i razvoj znanstveno-fantastičnog žanra u Hrvatskoj i cijeloj ondašnjoj SFRJ, izazvavši eksploziju znanstvenofantastične novelistike, kratke priče i minijature te popularizaciju tog žanra uopće po Hrvatskoj i SFRJ. Značajno je i to što je dosta vremena ovaj list bio jedinim mjestom gdje se redovito mogli objaviti domaći radovi ovog žanra, a bio je odskočnom daskom brojnim kasnije poznatim piscima znanstvene fantastike [2].
Prvi urednik Siriusa je bio Borivoj Jurković, a za njegova vođenja Sirius je dosegnuo naklade od oko 40.000 primjeraka, a u inozemstvu je stekao veliku pozornost, za što je dobio nagrade u Stresi (1980.)[3] i Brightonu (1984.)[4] za najbolji europski časopis za znanstvenu fantastiku te nagradu Europskog ZF udruženja (1986.).[5] [6].
Urednici
Objavljena djela
Pisci čija su djela objavljena u Siriusu: Branko Pihač, Branko Belan, Vesna Gorše, Predrag Raos, Slobodan Petrovski, Jack Williamson, Damir Bajs [7], Miha Remec, Vladimir Lazović...
Izvori