Sinod u Sardici, poznat i kao Peti pomesni sabor, bio je sinod, odnosno regionalno okupljanje vodećih biskupa kršćanske Crkve održano u Sardici (današnja Sofija u Bugarskoj) godine 343. ili 347 ^[1]. Sazvan je na poziv rimskih careva Konstansa I i Konstancija II u nastojanju da se razriješe nedoumice i neslaganja vezana uz arijanski spor, kao i kontroverzno smjenjivanje Atanazija s mjesta patrijarha Aleksandrije iza koga su stajali istočni biskupi. Dodatni razlog je bio i taj što je arijanski spor izazivao sve više nasilja među kršćanskim vjernicima te prijetio prerastanjem u građanski rat, s obzirom da je Konstancije bio sklon arijancima dok se Konstans I priklonio "pravovjernoj" (katoličkoj/pravoslavnoj) odnosno nicejanskoj struji u Crkvi.

Na skupu su većinu imali predstavnici zapadne Crkve na čelu sa Hosijem iz Kordube, a svoje je izaslanike imao i papa Julije I. Istočni biskupi su se našli u manjini te su, bojeći da će biti nadglasani, napustili sinod i započeli suparnički Sinod u Filipopolisu. Usprkos toga, sinod je presudio da se Atanazije mora vratiti u Aleksandriju i potvrdio odluke Prvog nikejskog sabora. Također je donio nove kanone prvenstveno vezane uz teritorijalnu nadležnost biskupa. Njegove su odluke posebnom enciklikom na latinskom i grčkom distribuirane svim biskupijama Carstva.

Usprkos toga, s obzirom na nastavak otpora arijanaca kao i neuspjeh da se zaustavi arijanski spor, Sinod u Sardici se nije smatrao ekumenskim saborom.

• Encyclopedia Britannica 1911 - Council of Sardica
• Fordham University, Medieval Sourcebook - Sardica Canons Arhivirano 2011-05-22 na Wayback Machine-u
• Catholic Encyclopedia 1913 - Council of Sardica
• Sacred Texts, Early Church Fathers - Chapter XX Of the Council at Sardica
• Hefele, francuski prijevod, "Histoire des conciles", II, pt. II, 737-42
• Duchesne, "Hist. ancienne de l'Eglise", II, 215
• Carl Mirbt, Quellen zur Geschichte des Papsttums (Tübingen, 1901), p. 46 f.
• J. Friedrich, Die Unechtheit der Canones von Sardika (Vienna, 1902)
• F. X. Funk, "Die Echtheit der Canones von Sardica," Historisches Jahrbuch der Gorresgesellschaft, xxiii. (1902), pp. 497–5 16; ibid. xxvi. (1905), pp. 1–18, 255-274
• C. H. Turner, "The Genuineness of the Sardican Canons," The Journal of Theological Studies, iii. (London, 1902), PP. 37 0 -397. (C. M.)

• Сардикийский Собор (ru)
• Правила Сардикийского собора Arhivirano 2011-10-03 na Wayback Machine-u (ru)