Sinod u Sardici

Bazilika sv. Sofije u Sofiji, gdje je, po predaji, održan sinod

Sinod u Sardici, poznat i kao Peti pomesni sabor, bio je sinod, odnosno regionalno okupljanje vodećih biskupa kršćanske Crkve održano u Sardici (današnja Sofija u Bugarskoj) godine 343. ili 347 [1]. Sazvan je na poziv rimskih careva Konstansa I i Konstancija II u nastojanju da se razriješe nedoumice i neslaganja vezana uz arijanski spor, kao i kontroverzno smjenjivanje Atanazija s mjesta patrijarha Aleksandrije iza koga su stajali istočni biskupi. Dodatni razlog je bio i taj što je arijanski spor izazivao sve više nasilja među kršćanskim vjernicima te prijetio prerastanjem u građanski rat, s obzirom da je Konstancije bio sklon arijancima dok se Konstans I priklonio "pravovjernoj" (katoličkoj/pravoslavnoj) odnosno nicejanskoj struji u Crkvi.

Na skupu su većinu imali predstavnici zapadne Crkve na čelu sa Hosijem iz Kordube, a svoje je izaslanike imao i papa Julije I. Istočni biskupi su se našli u manjini te su, bojeći da će biti nadglasani, napustili sinod i započeli suparnički Sinod u Filipopolisu. Usprkos toga, sinod je presudio da se Atanazije mora vratiti u Aleksandriju i potvrdio odluke Prvog nikejskog sabora. Također je donio nove kanone prvenstveno vezane uz teritorijalnu nadležnost biskupa. Njegove su odluke posebnom enciklikom na latinskom i grčkom distribuirane svim biskupijama Carstva.

Usprkos toga, s obzirom na nastavak otpora arijanaca kao i neuspjeh da se zaustavi arijanski spor, Sinod u Sardici se nije smatrao ekumenskim saborom.

Reference

  1. Raniji datum su uglavnom prihvatili moderni historičari, dok su kasniji koristili historičari sve do 19. vijeka.

Vanjske veze