Sijamski blizanci su identični blizanci[1] čija su tijela spojena in utero. Predstavljaju rijedak fenomen, te se procjenjuje da se događa između jednog u 50.000 i jednog od 100.000 poroda, s time da je njihova vjerojatnost nešto viša u Jugozapadnoj Aziji i Africi.[2] Oko polovice su mrtvorođenčan, a manji dio se rađa sa deformacijama koji im život čine nemogućim. Preživlajava ih oko 25%.[3] Fenomen je češći među ženskom nego muškom djecvu, u odnosu 3:1.[2]
Postoje dvije terorije koje nastoje objasniti porijeklo sijamskih blizanaca. Prva teorija je fisija, u kojoj se oplođena jajna stanica djelomično dijeli. Druga i više prihvaćena teorija je fuzija, pri kojoj se oplođena jajna stanica u potpunosti dijeli, ali matične stanice (koje traže istovresne stanice) pronalaze matične stanice na drugom blizancu i tako ih spajaju. Sijamski blizanci dijele isti horion, placentu i amniotičku vreću, iako te karakteristike nisu vezane isključivo za srasle bluance, te se također mogu pronaći kod monozigotskih ali ne-sraslih blizanaca koji dijele te strukture u in utero.[4]
Najpoznatiji par sijamskih blizanaca su bili Chang i Eng Bunker (Thai: อิน-จัน, In-Chan) (1811–1874), tajlandska braća rođena u Sijamu (današnji Tajland). Oni su putovali sa crikusom P. T. Barnuma te su nastupali pod imenom Sijamski blizanci (engleski: Siamese Twins. Chang i Eng su bili povezani sa tkivom, mesom i zajedničkom jetrom. U suvremeno doba bi ih relativno lako razdvojili.[5] S obzirom na rijetkost fenomena, i slavu braće, po njima je izraz "sijamski blizanci" dobio ime.[6]
Izvori
Vanjske veze
