PROFILPELAJAR.COM

Seldžuk
Seldžuk
Rođenje	oko 900.; Euroazijska stepa (?);
Smrt	1007/1009.; Džand (Transoksijana)
Vjeroispovijest	Sunitski islam
Djeca	Mikail; Arslan Israil; Musa; Yunus; Yusuf
Roditelji	Dukak

Seldžuk^{[α 1]} (11. vijek), oguski turski vojskovođa i utemeljitelj Seldžučke dinastije.

Život

Seldžuk je rođen oko 900.^[1] u porodici koja je pripadala klanu Kınık Oguza^[1]^{[α 2]}, otac mu je se zvao Dukak ili Tukak a po drugim izvorima Lokman i bio je vrlo istaknuta ličnost pri oguskom yabgu^[1], dok nema pouzdanih podataka o Seldžukovim precima prije oca. Prema nekim izvorim je mladi Seldžuk započeo svoju karijeru kao časnik u hazarskoj vojsci.^[3]

Dukak je umro kada je Seldžuk imao sedamnaest ili osamnaest godina^[1], vjerovatno 924. godine^[4]. Uspon mladog Seldžuka na dvoru je izazvao ljubomoru i napetost, bilo glasina da je se spremao puč koji bi ga likvidirao, a istovremeno su nedostatkom prostora i pašnjaka Kipčaci vršili pritisak nad Oguzima te su Karahanidi postepeno jačali i postali velika sila. To su bili vjerojatno glavni razlozi zbog kojih je Seldžuk napustio yabgu, odnosno visoko savjetništvo kagana oguske federacije, i odselio iz Jankenta^{[α 3]}.^[1]

Seldžuk je najvjerojatnije stigao oko 961.^[1]^{[α 4]} u Džand uz svojih stô konjanika i s velikom pratnjom ljudi i njihove stoke, što je činilo zajednicu od nekih petstô nomada^[5]. Tu je odlučio preći u islam^[6], većinsku vjeru u gradu, i usmjerio svoju malu zajednicu da prihvati istu vjeru kako bi ju spasio od pogranične izoliranosti. Nešto kasnije je stupio u vezu sa upravom grada Zendeka i Buhare u Horezmu i zatražio učenjake koji će ih podučavati Kuranu,^[1] što bilježi prvo prelaženje turkijskih naroda u islam.

Nakon toga, Seldžuk je se udaljio od nemuslimanskih turskih plemena i protjerao službenike koje je oguski Yabgu poslao u Džand da skupe godišnji porez, rekavši im da «Muslimani ne plaćaju danak nevjernicima»^[7] i tako pridruživši se velikoj kampanji džihada protiv njih^[6]^{[α 5]}. U jednom od tih ekspedicija je vjerovatno stradao njegov sin Mikail. No Seldžukovi pohodi su porazili Turkijce te osvojili gradove Beljak i Beruket, i taj nagli uspjeh je privukao gomile oko njega, povećao njegov ugled i predao mu vlast grada Džanda, od tada prijestolnica Seldžučke kneževine.^[1]

Sklopio odlične odosne sa susjednim silama Samanida i Karahanida u Transoksijani.^[8]^[1] Međutim, Samanidi su zatražili pomoć od Seldžuka protiv Karahanida, koji su okupirali samanidske zemlje i to je dovelo do nove kampanje kojom su Samanidi ponovo posvojili izgubljene zemlje uz pomoć snaga Seldžuka i njegovog sina Arslana.^[9]^[10] U zamjenu su Samanidi dali Seldžuku grad Nur^[2], blizu Buhare. To je razlog zbog čega je jedna grupa Oguza odselila u Nur negdje između 985. i 992.^[1] a Samanidi su 1004. konačno porazili Karahanide uz pomoć Seldžuka.^[1]

Seldžuk je umro u Džandu^[6] oko 1007. u svojoj stotoj (ili stosedmoj) godini.^[1]^[8] Neki autori tvrde da je nestao nešto kasnije, oko 1009. ili 1010.^[1] Ne zna se koliko je imao sinova, neki izvori kažu tri, četiri ili pet. Najvjerojatnije je imao Mikaila, Musu i Yunusa.^[1] Znamo da je sultan Alp-Arslan otputovao u Džand 1066. godine i posjetio grob svog djeda.^[1]

Poslije Seldžukove smrti njegov sin Arslan je preuzeo upravu uz pomoć braće Jusufa i Muse, vraćajući se starim oguskim tradicijama i učvršćujući vlast nad Buharom i Samarkandom^[4]. U međuvremenu, Mikailovi mladi sinovi Togrul i Čağri zauzeli su svoje mjesto u administraciji kao «begovi». Iako je Arslan bio glava porodice, ostali Seldžukovi sinovi i unuci su vladali turkomanskim begovima i drugim silama koje su im bile povezane po principu turkijskih konfederacija.^[11]^[12]

Ime

Lično ime Seldžuk se prvi put pojavljuje kao «Selcük» u Knjizi starca Korkuta i u ranijem Sažetku turkijskih jezika (oko 1074.) Mahmuda al-Kašgarija. Još uvijek nije jasno što znači ali postoji nekoliko akademskih hipoteza.

U današnjoj Turskoj ime čuvenog vojskovođe (Selçuk) je vrlo popularno muško ime a postoji i prezime Selçuk, mada pritom valja spomenuti anagrafske promjene koje je 1934. uvela rana Republika Turska (Zakon o prezimenu).

Povezano

Vanjske veze

Bilješke

↑ tur. Selçuk bey, perz. سلجوق ﺑﯿﮓ Saljūq, turkm. Seljuk beg Dukag, azer. Səlcuq bəy, tatar. Сәлҗук. U historijskim tekstovima mogu se susresti i oblici Seljuk, Seljuq, Seldjuk, Seldjuq. U arapskim i perzijskim izvorima nalazimo oblike سلجوك ,سلجك ,سلچوق ,سلجوق ,سلجق^[1].
↑ Neki spominju klan Kabaka.^[2]
↑ Jankent ili Yani-Kand : 45°36′44″N 61°55′16″E / 45.61222°N 61.92111°E / 45.61222; 61.92111. Jankent je bio zimska prijestolnica yabgua.
↑ Datum Seldžukovog dolaska u Džand nije potpuno jasan. Navode se također datumi 925-940^[1], 955^[1] i 985-986.^[2]^[1]
↑ Seldžukovi Oguzi su od ovog datuma postali poznati kao Selâcika, Seljukiyyan i Turkmeni.

Izvori

↑ ^1,00 ^1,01 ^1,02 ^1,03 ^1,04 ^1,05 ^1,06 ^1,07 ^1,08 ^1,09 ^1,10 ^1,11 ^1,12 ^1,13 ^1,14 ^1,15 ^1,16 ^1,17 ^1,18 ^1,19 Özaydın: str. 364-265
↑ ^2,0 ^2,1 ^2,2 Defrémery 1848: str. 421
↑ Rice 1961: str. 18-19
↑ ^4,0 ^4,1 Turan 2018: str. 27
↑ Turan 2018: str. 31
↑ ^6,0 ^6,1 ^6,2 Bartold & 1928¹: str. 257
↑ Turan 2018: str. 32
↑ ^8,0 ^8,1 Rice 1961: str. 27
↑ Grousset 1970: str. 149–150
↑ Bartold & 1928¹: str. 269
↑ Turan 2018: str. 33
↑ Defrémery 1848: str. 33

Bibliografija

(tr) TDV İslâm Ansiklopedisi. Türkiye Diyanet Vakfı İslâm Araştırmaları Merkezi. 1988–2013. s. v. Abdülkerim Özaydın, Selçuk Bey
(tr) Turan, Refik i dr. (2018). Selçuklu Tarihi El Kitabı. Ankara: Grafiker Yayınları. str. 812. ISBN 976054692057.
(en) Rice, Tamara Talbot (1961). The Seljuks in Asia Minor. London: Thames and Hudson. str. 281. ISBN 9781014350794.
(en) Grousset, Rene (1970). The empire of the steppes. A history of central Asia. New Brunswick (N.J., U.S.A.): Rutgers University Press. str. 720. ISBN 9780813506272.
(fr) Defrémery, Charles (1848). „Histoire des Seldjoukides”. Journal Asiatique XI. Pristupljeno 25.11.2022.
(de) Bartold, Wilhelm (1928¹). Turkestan Down To The Mongol Invasion. Oxford: Oxford University Press / E. J. W. Gibb Memorial. str. 533. ISBN 976054692057.

[2] tur. Selçuk bey, perz. سلجوق ﺑﯿﮓ Saljūq, turkm. Seljuk beg Dukag, azer. Səlcuq bəy, tatar. Сәлҗук. U historijskim tekstovima mogu se susresti i oblici Seljuk, Seljuq, Seldjuk, Seldjuq. U arapskim i perzijskim izvorima nalazimo oblike سلجوك ,سلجك ,سلچوق ,سلجوق ,سلجق^[1].

[4] Neki spominju klan Kabaka.^[2]

[7] Jankent ili Yani-Kand : 45°36′44″N 61°55′16″E / 45.61222°N 61.92111°E / 45.61222; 61.92111. Jankent je bio zimska prijestolnica yabgua.

[8] Datum Seldžukovog dolaska u Džand nije potpuno jasan. Navode se također datumi 925-940^[1], 955^[1] i 985-986.^[2]^[1]

[12] Seldžukovi Oguzi su od ovog datuma postali poznati kao Selâcika, Seljukiyyan i Turkmeni.

[Harvnb|Özaydın||p=364-265-1] 1,00 ^1,01 ^1,02 ^1,03 ^1,04 ^1,05 ^1,06 ^1,07 ^1,08 ^1,09 ^1,10 ^1,11 ^1,12 ^1,13 ^1,14 ^1,15 ^1,16 ^1,17 ^1,18 ^1,19 Özaydın: str. 364-265

[Defrémery_1848_421-3] 2,0 ^2,1 ^2,2 Defrémery 1848: str. 421

[5] Rice 1961: str. 18-19

[Turan_2018_27-6] 4,0 ^4,1 Turan 2018: str. 27

[9] Turan 2018: str. 31

[Harvnb|Bartold|1928¹|p=257-10] 6,0 ^6,1 ^6,2 Bartold & 1928¹: str. 257

[11] Turan 2018: str. 32

[Rice_1961_27-13] 8,0 ^8,1 Rice 1961: str. 27

[14] Grousset 1970: str. 149–150

[15] Bartold & 1928¹: str. 269

[16] Turan 2018: str. 33

[17] Defrémery 1848: str. 33

[1]

[α 1]

[α 2]

[3]

[4]

[α 3]

[α 4]

[5]

[6]

[7]

[α 5]

[8]

[9]

[10]

[2]

[11]

[12]

PROFILPELAJAR.COM

Seldžuk

Život

Ime

Povezano

Vanjske veze

Bilješke

Izvori

Bibliografija

Read other articles:

Couscous

Jai Jai Garavi Gujarat

Katedral Ciudad Obregón

Batan, Aklan

William Baude

Mississippian culture pottery

Porto

Pierry

Marvel Cinematic Universe: Phase Three

Radstock

Zannanza

Non-stick surface

哈萨克斯坦总统

العلاقات الزامبية الصربية

對習近平的負面稱呼

Tom Taylor, Baron Taylor of Blackburn

Southern Maryland Blue Crabs

Petit ministère of 1851

Museum of Latin American Art

Кварцевый генератор