Santebal (kmerski: សន្តិបាល; srpskohrvatski: "Čuvar mira") je bila sigurnosna služba Crvenih Kmera, koja je postojala od 1971. do 1979. godine. Od 1975. pa do 1979. godine, Santebal je bio glavni policijski organ Demokratske Kampućije te je pod njegovim djelovanjem izvršena glavnina genocida nad kambodžanskim narodom.
Termin "Santebal" nastao je kao spojenica dvaju kmerskih riječi - santisuk, koja znači "sigurnost", te norkorbal, koja znači "policija". Iako je formalno dio državne strukture postao u travnju 1975. godine, Santebal je neformalno osnovan još 1971. godine, kada su Crveni Kmeri, za vrijeme građanskog rata, utemeljili posebnu sigurnosnu zonu kojom su upravljali Vorn Vet i Son Sen; potonji je bio zadužen za pitanja sigurnosti, odnosno, kasnije je postao direktor Santebala. Sen je na čelo sigurnosne službe postavio Kanga Keka Iewa, zloglasnog Druga Ducha, koji je ubrzo imenovao svoje zamjenike i utemeljio cjelokupni sigurnosni aparat.[1]
Nedugo nakon formalne uspostave Demokratske Kampućije, Drug Duch je središte Santebala iz Phnom Penha preselio u Tuol Sleng, nedaleko od glavnog grada, u prostorije bivše srednje škole, koja je tada postala zloglasni Sigurnosni zatvor 21 (S-21). Son Sen je i dalje ostao direktor sigurnosne službe, međutim sve operativne zadatke obavljao je Duch. S-21 je bio samo jedan od 150 "centara za preodgoj" (jer zatvori u zemlji nisu službeno postojali), gdje su politički nepodobni građani mučeni i ubijani.[2]
Santebal je bio glavni instrument državnog nasilja tokom režima Crvenih Kmera te je direktno odgovoran za smrt više od milijun ljudi. Formalno je ukinut nakon što su Vijetnamci svrgnuli Pol Potov režim početkom 1979. godine, mada su ostaci Santebala nastavili egzistirati na malenom području na sjeveru zemlje, koje je i dalje bilo pod kontrolom Crvenih Kmera.
Reference
- ↑ Ben Kiernan, The Pol Pot Regime: Race, Power and Genocide in Cambodia under the Khmer Rouge, 1975-1979. str. 315
- ↑ Locard, Henri, State Violence in Democratic Kampuchea (1975-1979) and Retribution (1979-2004) Arhivirano 2013-10-30 na Wayback Machine-u, European Review of History, Vol. 12, br. 1, ožujak 2005, str.121–143.
Literatura
