Salon, rjeđe i Pariški Salon je bila, počevši s 1725. godinom, službena umjetnička izložba Académie des Beaux-Arts u Parizu. Od 1748. do 1890., Salon je bio najveći godišnji ili dvogodišnji umjetnički događaj u Zapadnom svijetu. Sve do 1881. godine, izložbe u Salonu organizirala je država, a kada je ista povukla sredstva, organizaciju Salona preuzelo je Société des Artistes Français.

Isprva, Salon je organiziran kako bi izlagao djela diplomiranih umjetnika Mazarinove École des Beaux-Arts. U to je doba Salon bio lokacija na kojoj su umjetnici morali izlagati ako su željeli ostvariti ikakav uspjeh, a smatralo se kako djela izložena u Salonu imaju kraljevu podršku. Godine 1725., Salon je održan u palači Louvre te je ubrzo otvoren za javnost i organiziran na godišnjoj ili dvogodišnjoj bazi. Od sredine XVIII. stoljeća, utjecaj i značaj Salona nije dovođen u pitanje.

Izložbe u Salonu bile su poznate po velikom broju eksponata koji su bili izlagani po cijeloj izložbenoj dvorani, koristeći svaki slobodan komad prostora. Od kraja XVIII. stoljeća, Salon je postao glavno umjetničko zbivanje u Zapadnom svijetu, a reakcije i komentari pojedinih izložbi označile su početak suvremene likovne kritike. Do 1789., u Salonu su izlagali samo francuski umjetnici, no Francuska revolucija je istu otvorila i stranim umjetnicima. Daljnja liberalizacija uslijedila je 1848. godine, kada se broj odbijenih djela drastično smanjio, a četiri godine kasnije uvedene su i medalje.

Ipak, pojava moderne umjetnosti u liku impresionističkih ideja dovela je do raskola u Salonu. Žiri koji je odabirao djela nije blagonaklono gledao na impresioniste te je dobio izlagati njihova djela u Salonu. Godine 1863., žiri je odbio neuobičajeno velik broj djela, što je izazvalo nezadovoljstvo redovnih izlagatelja. Napoleon III je organizirao Salon des Refusés, gdje su izložena djela koje je Salon odbio te godine. Salon des Refusés je otvoren 17. svibnja 1863. godine, što se smatra početkom moderne i avangardne umjetnosti. Odbijeni impresionisti su kasnije održali niz samostalnih izložbi, počevši s onom kultnom 1874. godine.

Konačni raskol pariškog Salona desio se 1890. godine, kada je predsjednik Društva francuskih umjetnika, William-Adolphe Bouguereau, predložio da se u Salonu izlažu djela mladih i neafirmiranih slikara, što je izazvalo negodovanje drugih članova Društva, među kojima je bio i Auguste Rodin. Odmetnuti umjetnici osnovali su Société Nationale des Beaux-Arts te su pokrenuli vlastitu izložbu pod nazivom Salon du Champ de Mars, a koja će ubrzo postati poznata kao Nationale. Godine 1903., došlo je do osnivanja još jedne izložbe, Salon d'Automne (čiji su pokretači bili Renoir i Rodin), koja se usprotivila onome što su smatrali konzervativnošću i birokratizmom.