Trijumfalna vojna parada 1786, koju je priredila ruska carica Katarina II. u tek anektiranom Krimu u društvu svog saveznika austrijskog cara, Josipa II., bili su kap koja je prelila čašu kod Turaka. Javnost u Istanbulu, tražila je rat smatrajući da je time prekršen Kučukkainardžijski mir. Podgrijanoj ratnoj atmosferi doprinjeli su i britanski i francuski diplomati, dajući bezuvjetnu podršku strankama naklonjenim ratu u Rusiji.
Turski komandanti bili su nesposobni, a vojska nedisciplinirana, tako da su napadi na moldovske utvrde i teritorije Bender i Izmail propali. Na drugoj strani Austrijanci su uspjeli zauzeti Beograd. A neosvojivu tvrđavu Izmail zauzeo je Suvorov iznenadnim napadom pješadije i artiljerije. Ušakov potapao je turske brodove u bitkama kod Fidonisija, Tendre, tjesnaca Kerč i Rta Kaliakra. Padom grada Anapa u ruke Ivana Gudoviča završena je serija turskih vojnih poraza. Mladi sultan Selim III koji je tek stupio na vlast, silno je htio vratiti ugled zemlje, pa mu je hitno trebala neka pobjeda prije donošenja mira, ali njegova vojska pokopala mu je sve nade. Zbog toga je 31. januara1790, potpisao Ugovor o odbrani sa Prusijom, ali ni mu ni to nije pomoglo u ratu.