Mirth i Gladness vode ples u ovoj minijaturi iz Roman o ruži. Izvor knjižnica Bodleian (MS Douce 364, folio 8r).
Roman o ruži (fra.Roman de la Rose) je francuska srednjovjekovna pjesma, alegorija sna temeljena na tradiciji dvorske ljubavi. Pjesma, započeta oko 1235. na francuskom jeziku, sadrži 22.000 stihova i svrstana je u ritmičkim parovima. Više od 300 manuskriptnih verzija djela su i danas sačuvana. Autor prvih 4.000 redaka pjesme je Guillaume de Lorris. Taj dio govori o pjesnikovoj ljubavi prema mladoj ženi koja je u njegovom snu simbolizirana ružom u vrtu koji predstavlja seoski život. Zaljubljenik doživljava niz uspona i padova, no ne može konzumirati svoju ljubav. Pjesmu je dovršio Jean de Meun (oko 1240. - 1305.). Dovšio ju je kasnije i u skroz drugačijem duhu. I de Meun je nastavio alegoriju sna, no koristio je pjesmu kao način za iznošenje velike količine informacija o srednjovjekovnom životu i misli. Unatoč tim digresijama, pjesma je bila jako popularna i utjecajna kako u Francuskoj, tako i u Engleskoj, gdje je Geoffrey Chaucer preveo oko trećinu pjesme.
