Riomski proces

Léon Blum je bio jedan od tri bivša premijera kojima se sudilo u Riomu, a zbog svog židovskog porijekla se smatrao glavnim optuženikom.

Riomski proces (francuski: Procès de Riom) je bio sudski postupak u Višijevskoj Francuskoj koji se vodio od 19. veljače 1942. do 21. svibnja 1943. godine. Radilo se o montiranom procesu u kojemu je Višijevski režim, predvođen Philippeom Pétainom, pokušao dokazati kako su vođe Treće Francuske Republike krivi za pad Francuske tokom 1940. godine. Suđenje se odvilo u Riomu u centralnoj Francuskoj, a glavni politički cilj bio je pokušaj prebacivanja krivnje na ljevičarski Front populaire koji je pobijedio na izborima 1936. godine.

Dana 30. srpnja 1940., maršal Pétain je dekretom formirao Vrhovni sud pravde (francuski: Cour suprême de justice), koji je imao ovlasti "presuđivati jesu li bivši ministri, ili njihovi direktni podređeni, izdali svoje obveze prema službi djelima kojima su doprinijeli prijelazu iz države mira u državu rata prije rujna 1939. godine, a koji je nakon tog dana samo pogoršao posljedice koje su nastale tim stanjem." Dakle, sud je imao ovlasti provjeriti situaciju u periodu od 1936., kada je Léon Blum izabran za premijera, pa do 1940. godine, kada je Paul Reynaud bio premijer.

Suđenje je uživalo podršku nacističke vlasti, koja je u svemu vidjela i vlastiti probitak. Naime, u njemačkom je interesu bilo da se krivnja za ratno stanje prebaci na Francusku (koja je 3. rujna 1939. službeno proglasila rat Njemačkoj, nakon što je ova napala Poljsku dva dana ranije), a ne na Hitlerovu vladu.

Ukupno sedam visokih dužnosnika Treće Republike optuženo je pred Vrhovnim sudom pravde. To su bili:

Kada je suđenje započelo u veljači 1942., stvari se nisu odvijale po planovima Višijevske vlade. Optuženici su bili mahom uspješni u negiranju optužbe, a stekli su i velike simpatije na međunarodnoj sceni. Zbog takvog raspleta, suđenje je u ožujku 1942. prekinuto, a u svibnju 1943. i potpuno obustavljeno.