Dana 30. srpnja1940., maršal Pétain je dekretom formirao Vrhovni sud pravde (francuski: Cour suprême de justice), koji je imao ovlasti "presuđivati jesu li bivši ministri, ili njihovi direktni podređeni, izdali svoje obveze prema službi djelima kojima su doprinijeli prijelazu iz države mira u državu rata prije rujna 1939. godine, a koji je nakon tog dana samo pogoršao posljedice koje su nastale tim stanjem." Dakle, sud je imao ovlasti provjeriti situaciju u periodu od 1936., kada je Léon Blum izabran za premijera, pa do 1940. godine, kada je Paul Reynaud bio premijer.
Suđenje je uživalo podršku nacističke vlasti, koja je u svemu vidjela i vlastiti probitak. Naime, u njemačkom je interesu bilo da se krivnja za ratno stanje prebaci na Francusku (koja je 3. rujna1939. službeno proglasila rat Njemačkoj, nakon što je ova napala Poljsku dva dana ranije), a ne na Hitlerovu vladu.
Ukupno sedam visokih dužnosnika Treće Republike optuženo je pred Vrhovnim sudom pravde. To su bili:
Kada je suđenje započelo u veljači 1942., stvari se nisu odvijale po planovima Višijevske vlade. Optuženici su bili mahom uspješni u negiranju optužbe, a stekli su i velike simpatije na međunarodnoj sceni. Zbog takvog raspleta, suđenje je u ožujku 1942. prekinuto, a u svibnju 1943. i potpuno obustavljeno.