Ranulf Flambard (ponekad navođen kao Ralph Flambard, Ranulph Flambard ili Ranulf Passiflamme;[1] o. 1060 – 5. septembar 1128) bio je normanskibiskup Durhama, poznat kao jedan od najmoćnijih ministara na dvoru engleskog kralja Williama Rufusa. Ranulf se rodio kao sin svećenika u normandijskom gradu Bayeuxu; nadimak "Flambard" (što otprilike znači "Zapaljivi" ili "Bakljonosac") se ponekad tumači kao opis njegovog karaktera. Karijeru je započeo pod vlašću Williama I Osvajača, te se vjeruje kako je mogao sudjelovati u sastavljanju Domesday Booka, a možda bio i čuvar kraljevskog pečata. Nakon smrti Williama I, Ranulf je odabrao služiti njegovog sina Williama Rufusa u Engleskoj.
Pod Rufusom je nastavio čuvati kraljevski pečat i dobio sve veću ulogu u vođenju državnih financija, gdje se istakao inovativnim metodama podizanja prihoda. Preuzeo je upravljanje niza ispražnjenih crkvenih položaja, pa je jednom vodio čak šesnaest biskupija i opatija. Zbog brojnih dužnosti je postao i glavni sudac Engleske. Pod Rufusom vladavinom je Ranulf nadzirao izgradnju prvog kamenog mosta u Londonu kao i kraljeve dvorane u Westminsteru. Godine 1099. je za zasluge dobio biskupiju Durham.
Nakon Rufusove smrti 1100. godine Ranulf je uhapšen i bačen u londonski Tower od strane Rufusovog brata i nasljednika Henryja I. Ranulfu se to dogodilo jer je bio prikladni žrtveni jarac za Henryjeve podanike nezadovoljne financijskim nametima Rufusove vladavine. Ranulf je, međutim, postao prvi zatvorenik kome je uspjelo pobjeći iz Towera; utočište je pronašao u Normandiji kod Henryjevog brata i suparnika, vojvodeRoberta Curthosea. Ranulf je postao Robertov glavni savjetnik i pomagao mu u neuspjeloj invaziji Engleske. Kada su se braća pomirila Ranulf je formalno vraćen na mjesto biskupa, ali je u Normandiji ostao sve dok Henry nije porazio Roberta u bitke kod Tinchenbraya. Ranulf se nakon toga vratio u Englesku, ali se potpuno povukao iz političkog života, posvetivši se u potpunosti crkvenim poslovima.
Bates, David (1981). „The Origins of the Justiciarship”. u: R. Allen Brown. Proceedings of the Battle Conference on Anglo-Norman Studies IV. Woodbridge, UK: Boydell Press. pp. 1–12;167–171. ISBN0-85115-161-2.
Carver, M. O. H. (1980). „Early Medieval Durham: the Archaeological Evidence”. Medieval Art and Architecture at Durham Cathedral. British Archaeological Association Conference Transactions for the year 1977. Leeds, UK: British Archaeological Association. pp. 11–19. OCLC13464190.
Dawtry, Anne (1982). „The Benedictine Revival in the North: The Last Bulwark of Anglo-Saxon Monasticism”. u: Stuart Mews. Studies in Church History 18: Religion and National Identity. Oxford, UK: Basil Blackwell. pp. 87–98.
Fryde, E. B.; Greenway, D. E.; Porter, S.; Roy, I. (1996). Handbook of British Chronology (Third revised izd.). Cambridge, UK: Cambridge University Press. ISBN0-521-56350-X.
Keats-Rohan, K. S. B. (1999). Domesday People: A Prosopography of Persons Occurring in English Documents, 1066–1166: Domesday Book. Ipswich, UK: Boydell Press. ISBN0-85115-722-X.
Kerr, Mary; Kerr, Nigel (1984). A Guide to Norman Sites in Britain. London: Granada. ISBN0-246-11976-4.
Knowles, David (1976). The Monastic Order in England: A History of its Development from the Times of St. Dunstan to the Fourth Lateran Council, 940–1216 (Second reprint izd.). Cambridge, UK: Cambridge University Press. ISBN0-521-05479-6.
Lyon, Bryce Dale (1980). A Constitutional and Legal History of Medieval England (Second izd.). New York: Norton. ISBN0-393-95132-4.
Mason, Emma (2005). William II: Rufus, the Red King. Stroud, UK: Tempus. ISBN0-7524-3528-0.
Moore, R. I. (2001). „Ranulf Flambard and Christina of Markyate”. u: Richard Gameson and Henrietta Leyser. Belief and Culture in the Middle Ages: Studies Presented to Henry Mayr-Harting. Oxford, UK: Oxford University Press. pp. 231–235. ISBN0-19-820801-4.
Pettifer, Adrian (1995). English Castles: A Guide by Counties. Woodbridge, UK: Boydell. ISBN0-85115-782-3.
Rose, R. K. (1982). „Cumbrian Society and the Anglo-Norman Church”. Studies in Church History18: 119–135.
Schriber, Carolyn Poling (1990). The Delimma of Arnulf of Lisieux: New Ideas versus Old Ideals. Bloomington, IN: Indiana University Press. ISBN0-253-35097-2.
Snape, M. G. (1980). „Documentary Evidence for the Building of Durham Cathedral and its Monastic Buildings”. Medieval Art and Architecture at Durham Cathedral. British Archaeological Association Conference Transactions for the year 1977. Leeds, UK: British Archaeological Association. pp. 20–36. OCLC13464190.
Craster, Edmund (1930). „A Contemporary Record of the Pontificate of Ranulf Flambard”. Archaeologia Æliana 4th series7: 33–56.
Prestwich, J. O. (1994). „The Career of Ranulf Flambard”. u: Rollason, et al.. Anglo-Norman Durham 1093–1193. Woodbridge: Boydell Press. pp. 299–310.
Southern, R. W. (1933). „Ranulf Flambard and Early Anglo-Norman Administration” (fee required). Transactions of the Royal Historical Society: Fourth Series16: 95–128. DOI:10.2307/3678666. JSTOR3678666.