Prvi neolitski usevi

Prvi neolitski usevi ili neolitski pokretački usevi ili osam primarnih useva, naziv je za osam biljnih vrsta koje su domesticirane u ranom holocenu (pretkeramički neolitik A i pretkeramički neolitik B) od strane zemljoradničkih zajednica u regionu "Plodnog polumeseca" jugozapadne Azije, i koji su činili osnovu sistematske poljoprivrede na Bliskom istoku, Severnoj Africi, Indiji, Persiji i kasnije Evropi.

Četiri su mahunarke, tri žitarice i jedna je vlaknasta kultura, to su prve poznate domesticirane biljke na svetu[1].

Žitarice

  • Dvozrna pšenica (Triticum dicoccum od divlje T. dicoccoides, engl. Emmer wheat)
  • Jednozrna pšenica (Triticum monococcum, od divlje T. boeoticum, engl. Einkorn wheat)
  • Ječam (Hordeum vulgare/sativum, od divljeg H. spontaneum, engl. Barley)

Što se tiče raži, domesticirana vrsta (Secale cereale) se javlja u finalnom epipaleolitskom sloju u Tell Abu Hureyra u Siriji[2], ali bila je beznačajna u neolitskom periodu jugozapadne Azije, postaće češća tek sa širenjem zemljoradnje u severnu Evropu nekoliko milenija kasnije[3].

Mahunarke

  • Leća (sočivo, Lens culinaris, engl. Lentil)
  • Grašak (Pisum sativum, engleski Pea)
  • Slanutak (leblebija, naut, Cicer arietinum, engl. Chickpea)
  • Urov (Vicia ervilia, engl. Bitter vetch)

Biljka sa vlaknima

  • Lan (Linum usitatissimum, engl. Flax)


Reference

  1. ↑ Daniel Zohary and Maria Hopf, Domestication of Plants in the Old World, third edition. Oxford: University Press, 2000.
  2. ↑ Hillman G., Hedges R., Moore A., Colledge S., Pettitt P. New evidence of late glacial cereal cultivation at Abu Hureyra on the euphrates (2001) Holocene, 11 (4), pp. 383-393
  3. ↑ G. Hillman. Late Pleistocene changes in wild plant-foods available to hunter-gatherers of the northern Fertile Crescent: possible preludes to cereal cultivation. In Harris, ed. The origins and spread of agriculture and pastoralism in Eurasia. 1996.

Vanjske veze