Tvrđava Prozor, ili Stari grad Prozor je utvrđenje iz srednjeg vijeka i osmanskog perioda. Na sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj 22. do 28. maia 2007. godine u Sarajevu, stari grad je proglašen za nacionalni spomenik BiH.^[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Dolina rijeke Rame obuhvata predio između planina Raduše i Ljubuše na zapadu, Vrana na jugu , te Vranice i Bitovnje na sjeveru. Mjesto Prozor se nalazi u dolini rijeke Rame, na razmeđi tri cjeline na koje se dijeli područje oko ove rijeke: Gornja Rama je manja kotlina na sjeverozapadu, između planina Ljubuše i Raduše, čije je strmine zatvaraju sa tri strane, dok se na istočnoj granice nalazi grad Prozor. Južno od Prozora je Donja Rama, brdovit kraj koji se spušta do Neretve. Istočno od Prozora je drugi dio doline Rame, predio koji nema posebno ime. Tako je Prozor na granici neogenskog pitomog zamljišta na zapadu i krečnjačkog zemljišta na jugu i istoku.

Stari grad u Prozoru smješten je na izlazu iz kanjona na jugozapadnom rubu uske kotline u kojoj se nalazi danas centralni dio grada Prozora. Udaljen je od savremenog naselja oko 2,2 km. Utvrđenje se nalazi na stjenovitom vrhu brijega Grad, na neravnom terenu čiji se zadani rub graniči sa kanjonom, iznad i u blizini sastavaka rječice Prozorčice i potoka Kraljevca (ili Krajevca). Nekoliko stotina metara sjeverno od grada po hrptu kose nastalo je podgrađe.

Dolina Rame je oduvijek imala tranzitni značaj. Povezivala je Primorje sa unutrašnjošću Bosne. Kroz župu Ramu vodio je put iz župa Neretve do Uskoplja i Lepenice. Jedan put je vodio dolinom Neretve od ušća Rame ka Prozoru i preko sedla Makljena (razvođa između Vrbasa i Rame, odnosno Neretve) na Gornji Vakuf i u župu Uskoplje, tj. u dolinu Vrbasa. Drugi put je prolazio istočnije od Prozora, tj. iz doline Rame se odvajao u mjestu Gračanica i planinskim putevima preko sela Kranjčići i Ljubunci izlazio na Mejnik (nisko razvođe između Vrbasa i Neretve), odakle se silazilo u dolinu Vrbasa. Treći put je išao od Splita preko Duvna i Prozora koji je preko izvorišta Neretvice vodio u centralnobosanski rudarski bazen oko Kreševa i Fojnice.

Grad Prozor je u 14. i 15. stoljeću bio centar župe Rame. Ispod njega je niklo podgrađe, koje se u izvorima javlja prvi put 11. augusta 1366. godine. Ban Tvrtko I Kotromanić izdao je povelju pod Prozorom, kojom dariva posjedima vojvodu Vukca Hrvatinića za učinjene usluge u borbi protiv Ugarskog kralja Ludovika I Velikog 1363. godine.

Grad Prozor nije zabilježen ni u jednoj od tri povelje iz perioda 1448-1454. godine, koje su izdali aragonsko-napuljski kralj Alfons V i rimski kralj Fridrih II, kojima potvrđuju Stjepanu Vukčiću Kosači njegove posjede. Dolina rijeke Rame nije dijelila sudbinu čitavog sliva rijeke Neretve. Nema pismenog traga da je tada pripadala Kosačama.

Sredinom 1463. godine, Osmanlije su zauzele veći dio Bosne, ali je protuofanziva ugarske vojske uz pomoć domaćih snaga oslobodila dio zauzetih teritorija. Kralj Matija Korvin darovao je grad Prozor knezu Vladislavu Hercegoviću za učinjene usluge u ratu protiv Osmanlija 1463. godine. Iz formulacije u toj povelji razlikuje se posjed vojvode Vladislava kao dio očeve teritorije (Hum ili Hercegovina) od darovanih teritorija (župama Uskoplje i Livno) koje su do propasti Bosne 1463. godine bile potčinjene bosanskom kralju.^[1]

U osmanskom defteru iz 1468/1469. godine, upisana je nahija Rama sa gradom Prozorom, kao središtem nahije (sa posadom i trgom ispod grada). Tada je pripadala kadiluku Neretva u vilajetu Kraljeva zemlja u sastavu Bosanskog sandžaka.