Povelja kralja Dabiše Dragoju Gučetiću 6. marta 1392 je povelja kojom bosanski kralj Dabiša izdao razrešnicu računa dubrovačkom vlastelinu i trgovcu Dragoju Gučetiću, njegovoj braći i družini na ime zakupa Kameničke carine za vrijeme kralja Tvrtka I, kao i Dragoju i braći na ime carina u Srebrenici i Ponoru za vrijeme Tvrtka I kao i za vrijeme svoje vladavine.[1]
Kamenica je naziv srednjovjekovnog rudnika u Bosni, kod Olova, pored kojeg je bila i carina. Prvi put se pominje 1376. god.[2]
Povelja (razrešnica) sačuvana je u prepisu dubrovačkog kancelara Ruska Hristoforovića, u seriji Diversa Cancellariae za godinu 1392. Pored teksta povelje su i dva zapisa, jedan na latinskom, drugi na staroslavenskom jeziku, sa sadržajem povelje, podacima o donosiocu, naredbi o zavođenju i ime pisara. Prema dubrovačkom zakonu iz 1341. god, određeno je da se sva akta o dugovanju, u koja spadaju i razrešnice, zavedu u opštinskim knjigama. Nakon registracije original je predavan destinatoru.
Sadržaj
U povelji kralj Dabiša navodi da su Dragoje Gučetić, braća i družina mu, u Kamenici, za kralja Tvrtka, pošteno držali 8 godina carinu i sve dugove izmirili i ni u čemu nisu ostali dužni. Nakon toga Dragoje je s braćom i Novakom Maćedolom držao za Tvrtka carinu u Srebrenici i Ponoru i da je svoju polovinu obaveza pošteno izmirio. Zatim je i za Dabišu držao istu carinu i sve obaveze pošteno izmirio. Zbog toga Dabiša izdaje ovu povelju Dragoju i braći, da su slobodni i da ih on i bilo ko u Bosni ubuduće ne može pitati i dužiti za bilo šta. Zatim su navedeni svjedoci povelje.
Povelju je donio Radoslav Šemković, sadržaj je napisao dubrovački logotet Rusko, po zapovjedi kneza Mišete Bobaljevića.
Literatura
- Marko Vego - Naselja bosanske srednjevjekovne države, Sarajevo 1957, 52, 84;
- Pavao Anđelić - Srednjovjekovna župa Kamenica ili Krivaja, GZM N.S. 32 (A) 1977
Izvori
