Potemkinova sela (ruski: потёмкинские деревни) je fraza, koja označava nešto - što u stvarnosti ne postoji, već postoji
samo kao privid i kulisa.
Historija nastanka
Ta metafora nazvana je po ruskom feldmaršalu i knezu Grigoriju Aleksandroviču Potemkinu, koji je u vrijeme Rusko-turskog rata (1806–1812) postao guverner novoosvojenih krajeva - Nove Rusije (Krim i crnomorsko primorje). Potemkin je tada po opustjelim stepama južne Rusije dao sagraditi pored puta, kojim se carica Katarina Velika sa svojom pratnjom trebala kretati - lažna sela kulise, sa lažnim seljacima (manekenima),
lažnim pastirima i lažnim stadima (koja su premještana po potrebi). Time je obmanuo caricu Katarinu Veliku, koja je prolazeći tuda 1787. na svom putu za Krim, vidjela lažnu sliku brze i uspješne obnove kojom je rukovodio
Potemkin.
Ipak izgleda da je čitava priča o Potemkinovim selima - isto tako samo obmana lubomornog saksonskog plemića
Georga von Helbiga, gosta na dvoru Katarine Velike, koji čak nije ni sudjelovao na tom putovanju.[1] On je izgleda čuo da masa
od gomile projekata koju je započeo Potemkin, nije do kraja dovršena - pa je to dosolio do paroksizma. Njegova priča se kasnije usmenom
predajom toliko raširila - da je postala opće dobro suvremene civilizacije.
Izvori
