Pogodba između Tvrtka I i Ludovika I

Teritorija Bosanske banovine nakon što je ugarski kralj Ludovik I. Veliki prisilio Tvrtka I da vrati zapadni dio Huma, koji je Ludovik dobio kao miraz svoje žene Elizabete, kćerke bana Stjepana II

Tvrtko I je vratio Hum pogodbom sa ugarskim kraljem Ludovikom I 1356. godine.

Ugarski kralj Ludovik I pobijedio je Mletačku Republiku 1356. godine i preuzeo dalmatinsku obalu do Drača. Dubrovnik je morao, umjesto mletačkog, prihvatiti ugarski vazalni odnos. U povratku sa ratišta, Ludovik I je prošao kroz Livno i vratio Tropolje. U tim okolnostima Tvrtko I Kotromanić, je morao prihvatiti nametnutu pogodbu (concordia et compositio), o kojoj se saznaje jedino iz pisma što ga je 17. jula 1356. g. napisao bekšinski arhiđakon Gal. [1] Sadržaj pogodbe je:

  1. Ban će predati kralju čitavu zemlju Hum sa svim tvrđavama u njoj i to u ime prava na Hum gospoe mlade kraljice (pro iuribus domine regine iunioris).
  2. Kralj će potvrditi bosanski i usorski banat samome Tvrtku I, ali i njegovom bratu Vuku.
  3. Ban je dužan izbaciti iz svoje zemlje sve patarene i jeretike.
  4. Ban je dužan iskazivati vjernost gospodinu kralju (et quod omnem fidelitatem exhibet domino regi), a u svakom njegovom ratu dužan je poći s njim ukoliko ga pozove.
  5. Tvrtko, ili njegov brat, dužni su lično trajno boraviti na kraljevskom dvoru (et ipse vel frater suus continuam in curia regia facient residentiam personalem).[1]

Ovom pogodbom bosanska banovina je skučena, a ban Tvrtko I postao je ovisan o Ludoviku.[2]. Nije ništa neobično što Ludovik I zahtijeva od Tvrtka I Hum, jer je to miraz Ludovikove žene Elizabete i ona je dobila Hum još od svoga oca, Stjepana II, pa Kotromanići, koji su tada na vlasti, nemaju nikakvo pravo na njega.

Time je Ludovik osigurao Tvrtkovu vlast u Bosni, koji je tada, banski prijesto dijelio sa majkom i brato Vukom.

Rat sa Ugrima

Osim što je izgubio dio teritorije, ostale uslove Tvrtko nije ispunjavao. Zbog toga će Ludovik kasnije pristupiti drugim metodama. Najprije će privlačiti dio bosanske vlastele na svoju stranu (dio Hrvatinića), a 1363. krenuti će lično sa vojskom na Bosnu u župu Plivu, a njegove vojskovođe u Usoru. Pod zidinama Sokola Ludovik je izgubio bitku, a vojska u Usori je poražena. Tvrtko je 1363. g. odbranio Bosnu. Tada, a možda i prije, uklonio je brata Vukca kao suvladara te sam ostao jedini ban čitave Bosne. Od tada će nastupiti višegodišnji period sukoba između braće oko titule bana Bosne, koji će se završiti u vrijeme ženidbe Tvrtka I.

Nakon sedam godina Hum je ponovo postao dio bosanske teritorije. Pobjeda nad Ugrima izazvala je pažnju ostalih susjeda i digla je Tvrtkov ugled. Naredne godine, 7. septembra 1364, on je s majkom i bratom dobio mletačko građanstvo. Od ove pobede Tvrtko nema više vazalskog stava, a i Mlečani ga zovu bosanskim banom samo "po božijoj milosti".[3]

Reference

  1. ↑ 1,0 1,1 „Klaić”. Arhivirano iz originala na datum 2017-09-18. Pristupljeno 2017-02-28. 
  2. ↑ Vjekoslav Klaić, Poviest Bosne
  3. ↑ „Svetozar Ćorović: Istorija srpskog naroda - Bosna kao stožer nove srpskohrvatske države”. INTERNET IZDANJE IZVRŠNI PRODUCENT I POKROVITELJ Tehnologije, izdavaštvo i agencija Janus Beograd, novembar 2001. Pristupljeno 9. 2. 2023.