Pjotr Mihajlovič Gavrilov (rus. Пётр Миха́йлович Гаври́лов; tatarski: Петр Михаил улы Гаврилов; 30. jun 1900 - 26. januar 1979) bio je sovjetski oficir, najpoznatiji kao jedan od vođa obrane, odnosno posljednji branitelj Brestske tvrđave na početku operacije Barbarossa.
Rodio se u tatarskoj porodici, a kao mladić radio u tvornici u Kazanju. Tamo se 1918. priključio Crvenoj armiji i sudjelovao u građanskom ratu. Nakon završetka rata je ostao služiti u Crvenoj armiji, a 1922. je učlanjen u KPSS. Na početku operacije Barbarossa je imao čin majora i komandirao 44. streljačkim pukom 6. divizije, smještenu u gradu Brest. Na samom početku je njemački napad izazvao potpuno rasulo u sovjetskim redovima; Gavrilov je bio jedini oficir koji je uspio zadržati komandu nad svojom jedinicom, te je u Brestskoj tvrđavi organizirao žestoki otpor. Kada je 29. juna otpor branitelja slomljen, Gavrilov se odlučio pokušati probiti do sovjetskih linija na istoku, odnosno skrivati. Uhvaćen je nakon ranjavanja 23. jula.
Gavrilov je ostatak rata proveo u njemačkom zarobljeništvu, u logorima Oflag XIII D Hammelburg i Ravensbrück. U maju 1945. je oslobođen i ponovno dobio službu u Crvenoj armiji; u jesen je poslan u Sibir gdje je imenovan za komandanta logora za japanske vojnike. Dvije godine kasnije je otpušten iz Crvene armije, te je došao u Krasnodaru. Tek 1957. je njegovo sudjelovanje u obrani Brestske tvrđave postalo poznato javnosti zahvaljujući naporima novinara Sergeja Smirnova. Gavrilov je dobio Orden Lenjina, a i doznao je da su mu žena i djeca - za koje je mislio da su stradali na samom početku rata - živi. Umro je u Krasnodaru 1979. godine, a po vlastitoj želji je pokopan u Brestu zajedno sa svojim suborcima.
Gavrilov se pojavljuje kao lik u sovjetskom igranom filmu Bitka za Moskvu iz 1985. godine gdje ga je tumačio latvijski glumac Romualds Ancans, te rusko-bjeloruskom filmu Brestska tvrđava iz 2010. godine gdje ga je tumačio Aleksandar Koršunov.
Vanjske veze