Pečat (časopis)

Pečat je bio »književni mjesečnik za umjetnost, nauku i sve kulturne probleme« u kojemu je Krleža bio glavni urednik.

Takozvani Krležini pečatovci su u ta doba bili pisci liberalnijeg smijera, okrenuti subjektivizmu i umjetničkoj autonomiji. Branili su slobodu stvaranja protiv usko shvaćene tendencioznosti.

U širem povijesnom smislu, Pečat je bio vrlo značajan prijelazni trenutak u odnosu ljevice i književnosti.

Pečat (1939–1940)

Časopis je Krleža pokrenuo u Zagrebu početkom 1939. i bio mu je glavni podržavatelj. Do osmoga broja uređivao ga je redakcijski krug, a potom sam Krleža[1]. Odgovorni urednik tijekom cijelog izlaženja časopisa bio je Drago Ibler. U Pečatu su se pojavili brojni mlađi autori koji će se i zahvaljujući časopisu afirmisati (Šegedin, Matković, Marinković, Ivanišević, Davičo i Cesarić na primjer). Znatnu ulogu su također imali Ristić, Richtmann i Bogdanov[2]. Među Krležinim časopisima, Pečat je imao najveću recepciju[2]. Na političkoj razini je se suprostavljao građanskoj desnici, mada ubrzo će ga Komunistička partija oglasiti revizionističkim listom, počevši od Tita u svojim člancima Trockizam i njegovi pomagači i Za boljševizaciju i čistoću Partije [2].

Unatoč sudbini drugih listova, Pečat nije prestao rad zbog cenzure i policije. Točno je da je u tri navrata bio plijenjen, ali je zapravo nestao zbog nedostatka suradnje, tako da je ga Krleža napokon zaustavio[2].

Časopis je kratko trajao, oko godinu i pol (1939-1940). Ukupno su izašle 3 knjige, sa 15 brojeva. U brojevima 8–9 objavljen je i poznati Krležin antidogmatski esej Dijalektički antibarbarus.

Suradnici

Prvi urednički krug[2]:

Suradnici:

Reference

  1. ↑ „Pečat. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.”. Pristupljeno 26. 05. 2021. 
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 „Vlaho Bogišić : PEČAT”. Pristupljeno 26. 05. 2021. 

Literatura

  • Vlaho Bogišić, PEČAT u: Krležijana M–Z, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 1999.