Mikroskop (od grč.μικρός: malen, sitan + σκοπέω: promatram, gledam; arh.sitnozor), naprava za gledanje predmeta koji su premali da bi se mogli vidjeti prostim okom. Tehnika proučavanja malih predmeta s pomoću mikroskopa zove se mikroskopija.[1][2]
Dijelovi mikroskopa jesu: (1) okular, (2) objektiv, (4) veliki vijak, (5) mali vijak, (6) stolić s otvorom, (7) povećalo i (8) tubus.
Na predmetno stakalce stavljmo predmet koji želimo gledati i obavezno staviti kapljicu vode. Nakon toga stavljamo pokrovno stakalce. Stavimo predmetno stakalce na stolić. I sada možemo mikrosopirati.
Mikroskop kroz povijest
Još u 13. stoljeću ljudi su znali brusiti leće za naočale. Prvim otkrićem mikroskopa smatra se onaj Antonija van Leeuwenhoeka, amaterskog znanstvenika koji nije primjenio ideju svog prethodnika Z. Janssena (o postavljanju dviju leća na međusobnu udaljenost) već je koristio samo jednu leću i tako dobio jednostavni mikroskop.
Kasnije, Johannes Kepler, 1611. godine predlaže plan izgradnje složenog mikroskopa (koji ima okular i objektiv), a Robert Hooke, 1665., istražuje stanice pomoću vlastitog složenog mikroskopa.
U 19. stoljećuCarl Zeiss sa svojim suradnikom Ernstom Abbeom (1840. - 1905.) usavršava i riješava nedostatke ondašnjeg složenog mikroskopa te postiže veliku moć razlučivanja (0,5 μm).
Primitivni svjetlosni mikroskopi su kao izvor svjetlosti koristili zrcalo koje je preusmjeravalo sunčevu svjetlost, dok danas mikroskopi imaju ugrađen izvor svjetla.
"Metallographic and Materialographic Specimen Preparation, Light Microscopy, Image Analysis and Hardness Testing", Kay Geels in collaboration with Struers A/S, ASTM International 2006.