15.000 nm. (pri brzini od 15 čv.) (28.000 km pri 28 km/h)
Klasa Essex je bila klasa nosača zrakoplova Američke ratne mornarice. Essex je najbrojnija klasa teških ratnih brodova u 20. stoljeću sa 24 izgrađena broda u verzijama "short-hull" i "long-hull". Ukupno su naručena 32 nosača, ali šest ih je otkazano prije početka gradnje, dok dva su otkazana tijekom gradnje. Nosači klase Essex su bili kralježnica američke pomorske moći tijekom Drugog svjetskog rata. Nasljedila ih je klasa Midway, a klasa Essex je ostala u službi sve do pojave super nosača koji su počeli ulaziti u operativnu službu tijekom 1960-ih i 1970-ih.[1]
Razvoj
Nakon poništavanja dogovora o razoružavanju od strane Japana1936. godine, SAD su dobile realističan izgled američke pomorske snage. Zato je 17. svibnja 1938. odobren razvoj nosača zrakoplova deplasmana od 40.000 tona. Odobrena je izgradnja USS Hornet (CV-8) i USS Essex (CV-9) koji je postao prvi brod u novoj klasi.
Lexington, Wasp, Hornet i Yorktown su bili preimenovani tijekom izgradnje u skladu sa mornaričkom tradicijom da neki od novih brodova nose imena od svojih prethodnika koji su potopljeni u bitkama tijekom 1942. godine. Od originalno 13 naručenih brodova klase Essex, četiri (Ticonderoga, Randolph, Hancock i Boxer) su bili izmijenjeni tijekom konstruiranja kao dio projekta "long hull" sa produženim pramcem kako bi se dobilo mjesta za dodatno protuzrakoplovno naoružanje.
Dodatnih devetnaest brodova klase Essex je bilo naručeno ili planirano, počevši od 10 naručenih 7. kolovoza1942. Samo dva, USS Bon Homme Richard (CV-31) i USS Oriskany (CV-34) su građeni kao "short hull" Essex klasa. Ostali su postali dio Essexove podklase nazvane Ticonderoga ili samo "long hull" brodovi.
Tijekom Drugog svjetskog rata i do njegovog završetka američka ratna mornarica je naručila 32 nosača zrakoplova klase Essex i podklase Ticonderoga od kojih su za 26 položene kobilice, a 24 su ušli u službu.