Luis González Bravo y López de Arjona (Cádiz, 8. jul 1811 – Biarritz, 1. septembar 1871) bio je španski političar, diplomat, novinar i mecena, koji je u dva navrata - od 1843. do 1844. te 1868. godine - služio kao premijer Španije.
Pripadao je konzervativnoj Umjerenoj stranci, i upravo je on bio najzaslužniji za pad premijera Salustiano de Olózage kojim je pred kraj 1843. godine označen kraj višegodišnje dominacije liberalne Napredne stranke. Gonzalez Bravo je preuzeo premijersku dužnost. Kao političar se isticao izuzetnom odanošću Isabelli II i služio je u brojnim vladama Umjerene stranke. Pred kraj života je, u vrijeme Demokratskog šestoljeća otišao u egzil u Francusku, gdje se povezao sa karlistima i sudjelovao u pripremama za oružanu pobunu.
