Ljutnja, srdžba, ili bijes ili gnjev (ijek.), odn. bes ili gnev (ek.), emocionalna reakcija, koja može biti izazvana objektivnim događajima, ali i iracionalna, nerazumna izazvana autosugestijom. Relativno je stabilna i trajna osobina koja usmjerava ponašanje u različitim društvenim situacijama, a očituje se u doživljaju srdžbe ili gnjeva, u nasilnom ponašanju, negativizmu prema autoritetima, namjeri da se nekoga fizički ili psihički povrijedi.
Ljutnja je emocija frustriranosti kada je osoba spriječena u postizanju cilja, onemogućena u onome što pokušava raditi ili nekim tko osobu sprječava, onemogućava ili pokazuje premalo obzira u onome što osoba pokušava postići.
Ako se čini da se frustracija može ukloniti, barem u određenoj mjeri, ljutnja frustriranu osobu čini agresivnom i osvetoljubivom.
Razlikuje se ljutnja koja je nastala nekim konkretnim povodom ili agresivnost kao stil ponašanja.
|
|
Neasertivno
|
Asertivno
|
Agresivno
|
| Obilježje ponašanja
|
Osnovna namjera je udovoljiti drugima, vlastite želje se ne izražavaju ili se izražavaju samopodcjenjivački.
|
Osnovna namjera je komunikacija, a želje i osjećaji se izražavaju direktno i prikladno bez okolišanja.
|
Osnovna namjera je dominacija ili ponižavanje drugih, a želje, osjećaji i zamisli se izražavaju na štetu drugih.
|
| Vlastiti osjećaji pod utjecajem reakcije
|
Nezadovoljstvo sobom, uznemirenost, kasnije često ljutnja i zamjeranje drugima
|
Samopouzdanje, zadovoljstvo sobom
|
Samozadovoljnost, kasnije možda posramljenost
|
| Osjećaji drugih koji prepoznaju takva ponašanja
|
Sažaljenje, odbojnost
|
Uvažavanje
|
Srdžba, želja za osvetom
|
| Ishod
|
Ne postizanje cilja, a drugi razviju loše mišljenje
|
Dobivanje onoga što se želi uz uvažavanje drugih
|
Postizanje cilja, ali na tuđu štetu
|
| Dugoročne posljedice
|
Stalno izbjegavanje neugodnih situacija, konflikata i konfrontacija
|
Osjećaj uvažavanja, povećano samopoštovanje
|
Mogućnost izazivanja ljutnje kod napadnute osobe i moguća osveta
|
