Lav VII. je bio papa od 3. siječnja 936. do 13. srpnja 939. godine.
Prije stupanja na papsku stolicu je, prema oskudnim izvorima, bio benediktinski svećenik u rimskoj crkvi San Sisto. Navodno nije imao papskih ambicija, ali je nakon smrti pape Ivana XI podlegao pritisku Alberica II od Spoleta, velmože koji je u tom trenutku kontrolirao Rim i htio imati papu koji će biti njegova marioneta.
Za vrijeme Lavovog trogodišnjeg pontifikata, izdane su bule kojima se samostanima daju brojne povlastice, uključujući znamenitu Opatiju Cluny. Njenog opata Oda je pozvao da posreduje u sporu između Alberica i njegovog poočima Huga, kralja Italije. Zahvaljujući tome je sklopljen brak između Alberica i Hugove kćeri Alde.
Lav je također imenovao Friedricha (Frederika) nadbiskupom Mainza, i kasnije potvrdio njegov ukaz kojim se iz Mainza protjeruju svi Jevreji. S druge strane, nije potvrdio ukaz kojim se Jevreji imaju prisilno pokrstiti.
Naslijedio ga je Stjepan VIII koji je također bio Albericova marioneta.
|
---|
1-4. vijek | | |
---|
5–8. vijek | |
---|
9–12. vijek | |
---|
13–16. vijek | |
---|
17. vijek - danas | |
---|
|