Lapsi (na latinskom: "posrnuli") je izraz koji se u doba ranog kršćanstva koristio za apostate, odnosno otpadnike od Crkve, prije svega za one koji su to postali iz pragmatičnih razloga kako bi izbjegli smrt, zatvaranje i druge neugodnosti za vrijeme progona u Rimskom Carstvu od 1. do 4. vijeka. Odnos prema lapsima i njihovim pokušajima da se, poslije smirivanja ili završetka progona vrate u Crkvu, bio je uzrokom velikih rasprava među ranim kršćanskim misliocima i crkvenim dostojanstvenicima, kao i povod za nekoliko šizmi.

Lapsi su se obično dijelili u nekiliko grupa.

• Sacrificati: Oni koji su prinosili žrtve poganskim bogovima, odnosno idolima. Za njih je Crkva dozvoljava oprost od grijeha samo na samrtnoj postelji.
• Thurificati: Ono koji su palili tamjan pred statuama rimskih bogova
• Libellatici: Oni koji su davali pismene izjave (libellus), ili od vlasti ishodili službene potvrde, prema kojima su prinosili žrtve poganskim bogovima, a bez da su to stvarno učinilo. Za njih je bila predviđšena pokora u trajanju od dvije godine.
• Acta facientes: Oni koji su davali lažne iskaze kako bi spasili vlastite živote
• Traditores, doslovno "izdajnici": Oni koji su, kako bi spasili živote, predavali svete spise, artefakte i/li odavali imena drugih kršćana.

• Novacijanizam
• Donatizam
• Posrnuli katolici

• Catholic Encyclopedia, Lapsi
• Catholic Encyclopedia, 1908: Novatian